Kako je senator Bob Dole zakonom o samoodbrani u Kongresu spasio Bosnu i Hercegovinu

Glavna prepreka naporima za samoodbranu Bosne i Hercegovine, pojašnjava Karčić, tokom rata bio je embargo UN-a na oružje Jugoslaviji iz 1991. godine, koji je spriječio BiH da se naoruža i zamrznuo vojnu superiornost Srbije i snaga bosanskih Srba.

"Bosanska vlada je nastojala da ukine embargo i uložila je značajnu diplomatsku energiju u tu svrhu, a napori da se ukine embargo na oružje ubrzo su postali fokus Kongresa dok je formulisao američku politiku prema toj zemlji. Bosanski jastrebovi Kongresa, predvođeni Doleom, poduzeli su kontinuiranu kampanju za ukidanje embarga i pružanje vojne pomoći zemlji", naglašava Karčić.

U svom tekstu Karčić nastavlja pojašnjavati Doleov višestruki pristup koji je uključivao ne samo donošenje zakonodavstva vanjske politike u Kongresu, već i oblikovanje javnog mnijenja SAD-a i pritisak na izvršnu vlast da djeluje.

"Krajem 1992. godine Dole i Biden su uveli dvostranačko zakonodavstvo koje će bosanskoj vladi pružiti američku vojnu pomoć nakon ukidanja embarga. Dole i 12 drugih senatora pisali su tadašnjoj SAD. Predsjednik George H. W. Bush, navodeći da se 'genocid nad narodom Bosne nastavlja. … Vjerujemo da embargo UN-a na oružje protiv Bosne sada mora biti ukinut'", navedeno je u tekstu.

Početkom 1993. u Washingtonu je uspostavljena nova administracija. Dole je nastavio vršiti pritisak na zračne napade na ciljeve bosanskih Srba i ukidanje embarga. Također se snažno suprotstavio raznim evropskim mirovnim prijedlozima koji su u suštini pozivali na rascjep Bosne.

Zaoštravanje transatlantskih odnosa

"S obzirom na to da su Britanija i Francuska bile protiv intervencije, Doleovo vodstvo po ovom pitanju počelo je zaoštravati transatlantske odnose. Bivši britanski premijer John Major napisao je u svojim memoarima da je 'najoštrija kritika naše [bosanske] politike dolazila od američkog Senata i kongresnih jastrebova', dodajući da je, kada je posjetio Washington 1993. američko mišljenje postalo gotovo evangelističko za politiku podizanja i udara – ukidanja embarga na oružje i pokretanja zračnih napada na bosanske Srbe, što nas je jako zabrinulo", navodi Karčić.

U Senatu, Dole je nastavio raditi na donošenju zakona o politici SAD-a o Bosni. Početkom 1994. godine Senat je usvojio amandman Dolea, koji je Senat stavio na zapisnik da je Srbija direktno uključena u sukob u Bosni. Nadalje je navedeno da se Bosna nije mogla braniti zbog međunarodnog embarga na oružje i pozvao na njegovo ukidanje. Amandman je usvojen u Senatu sa 87 glasova za i 9 protiv i predstavljao je značajnu pobjedu probosanskog tabora.

"Senator koji je toliko energije posvetio Bosni posjetio je zemlju u junu 1994. Dole je posjetio opkoljeno Sarajevo s Bidenom i senatorom Johnom Warnerom. Oni su se sastali s tadašnjim bosanskim liderom Alijom Izetbegovićem i drugim zvaničnicima. U pismu koje je nakon posjete poslao Izetbegoviću, Dole je napisao da je 'duboko dirnut hrabrošću Sarajlija'", ističe Karčić.

Značajan potez za BiH

Još u Washingtonu, krajem 1994. godine, tadašnja administracija predsjednika Billa Clintona objavila je da je naredila vojsci da prekine svoje učešće u provođenju embarga na oružje bosanskoj vladi. Ovo je bio značajan potez za Bosnu, ukazujući na to da se američka politika naginje u probosanskom pravcu. Pritisak s Capitol Hilla bio je instrumentalni faktor koji je doveo do ove odluke.

Zatim su uslijedili izbori na sredini mandata 1994. godine, koji su se pokazali kao promjena u igri. Pobjeda republikanaca bila je prijekor Clintonove prve dvije godine na vlasti. Što je mnogo važnije za Bosance, Dole je preuzeo poziciju lidera većine, a BiH je na vrhu njegovog zakonodavnog programa.

"Dole je ubrzo uveo Zakon o samoodbrani Bosne i Hercegovine iz 1995. godine, najznačajniji dio američkog zakonodavstva o Bosni tokom rata. Nacrt zakona koji su zajedno sponzorirali Lieberman, Biden i drugi, pozivao se na ukidanje američkog embarga na oružje za BiH", pojašnjava Karčić.

Clinton stavio veto na zakon

Zakon je ležao u Senatu nekoliko mjeseci, ali je stavljen na glasanje nakon što su bosanski Srbi zauzeli Srebrenicu u julu 1995. Usvojen je većinom od 69 prema 29 uz 21 demokratu i 48 republikanaca. Srodni nacrt zakona u Domu usvojen je većinom od 298 prema 128. Glasovi Senata i Predstavničkog doma pokazali su udobnu većinu u oba doma. Ova dvostranačka podrška bila je ključna u donošenju probosanskog zakonodavstva i odražavala je duboko ukorijenjeno nezadovoljstvo pristupom Clintonove administracije sukobu.

"Ipak, Clinton je stavio veto na zakon. Kako bi preduhitrila novo glasanje u Kongresu, koje je moglo nadjačati predsjednički veto, administracija je ponudila alternativni politički put poduzimajući najozbiljniju diplomatsku inicijativu od dolaska na dužnost. Ovo je u suštini bio početak šatl diplomatije Richarda Holbrookea, koja je utrla put do Dejtonskog mirovnog sporazuma", potcrtava Karčić.

Nakon uspjeha mirovnih pregovora, Clinton je zatražio od Kongresa podršku u implementaciji mirovnog sporazuma. Američke trupe trebale su biti raspoređene da očuvaju mir. Republikansko protivljenje raspoređivanju trupa u BiH bilo je dobro poznato, a sam Dole se nikada nije zalagao za američko prisustvo na terenu. Ipak, Dole je odlučio podržati Clintonovu odluku da rasporedi američke trupe u BiH i čak je pomogao u pokretanju brojnih republikanaca po ovom pitanju.

Uporno zalaganje za BiH

Doleovo uporno zalaganje za Bosnu i njegovo vodstvo tokom rata 1992.-1995. označilo ga je kao najznačajnijeg bosanskog sokola na Capitol Hillu. Njegov rad s Liebermanom i Bidenom odražavao je njegovu posvećenost dvostranačkoj vanjskoj politici. I Doleova odluka da podrži raspoređivanje Clintonovih trupa u Bosnu, umjesto da se tome protivi radi vlastite političke koristi potvrdila je da senator Kanzasa nije bio samo političar. Bio je državnik.

"Za sve svoje napore 1990-ih Dole je proglašen počasnim građaninom Sarajeva i nedavno mu je uručen 'Ključ Sarajeva'. Ostat će upamćen kao pravi prvak bosanske stvari na Capitol Hillu", zaključuje Karčić.