Kako je zbog "Obznane" Alija Alijagić presudio ministru unutrašnjih poslova Kraljevine SHS

Alijagić je prišao klupi na kojoj je sjedio Drašković i u njega ispalio nekoliko hitaca. Jedan metak pogodio ga je u podlakticu, a drugi pravo u srce.

Alijagić osuđen na smrt

"Crvena pravda" je bila ilegalna komunistička organizacija koju je februara 1921. godine u Zagrebu osnovala grupa članova Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Oni su bili nezadovoljni zbog donošenja Obznane, kojom je decembra 1920. godine bio zabranjen rad Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), i u želji da se osvete vlastima odlučili su se za "individulani teror".

"Bivši ministar unutrašnjih djela Milorad Drašković bavio se sa svojom porodicom na liječenju u kupatilu Delnice u Hrvatskoj. Jučer prijepodne je išao u redovnu šetnju sa svojim detektivom, kada ga je u 10 sati i 15 minuta susreo neki čovjek po izgledu radnik, te pukao na njega iz revolvera. Ministar je odmah pao i poslije nekoliko sekundi već i izdahnuo. Detektiv je pošao u potjeru za atentatorom, pucao nekoliko puta za njim i lako ga ranio. Na taj način uspio je da ga uhvati. Atentator je Alija Alijagić, 22-godišnji stolarski pomoćnik, nadležan u Bosni, komunista", pisali su tada beogradski mediji.

Alija Alijagić rodio se 1896. godine u Bijeljini u bošnjačkoj begovskoj porodici kojoj je oduzeta imovina. Završio je stolarski zanat i već se u mladosti (sa 16 godina) uključio u sindikalni pokret. Početkom Prvoga svjetskoga rata mobiliziran je u austro-ugarsku vojsku, a tokom rata kažnjavan je zbog neposluha i demonstriranja protiv životnih uslova u vojsci.

Nakon rata (1919. godine) postaje član Socijalističke radničke partije Jugoslavije, a nakon Obznane stupa u redove ljevičarske radikalne grupe Crvena pravda, koja se zalagala za provođenje terora nad donositeljima antikomunističkih zakona u Kraljevini SHS.

Nakon atentata na Draškovića, Alijagić je uhapšen i sproveden u Zagreb, u kojem je 1922. godine osuđen na smrt i obješen 8. marta iste godine. Na sudskom su procesu, uz Alijagića, bili optuženi i još neki članovi Crvene pravde, poput Rodoljuba Čolakovića, poznatog jugoslovenskog političara i osnivača sarajevskog lista Oslobođenje.

Atentator cijenjen u SFRJ

Alijagićev je grob ubrzo postao okupljalište mladih komunista, pa je kraljevska policija 1925. godine ekshumirala njegovo tijelo i ponovno ga pokopala u selu Turija pokraj Bihaća.

Poslije Drugog svjetskog rata Alijagiću je u Delnicama podignut spomenik, a ulice i škole širom Jugoslavije po njemu su dobile ime. U njegovoj rodnoj Bijeljini od 1974. do 1992. godine Centar za usmjereno obrazovanje mašinske i elektrotehničke struke nosio je naziv Srednjoškolski centar "Alija Alijagić".

Jedna od ulica u centru Bijeljine je do 1992. godine nosila njegovo ime. U Bijeljini je Alijagić imao i spomenik u gradskom parku. No, u posljednjem ratu "protjeran" je i iz rodnog grada, zajedno sa saborcima i drugovima iz "Crvene pravde" Dimitrijem Lopandićem i Rodoljubom Čolakovićem, čiji spomenici su ranije postojali u Bijeljini. Odnosno, Čolakovićev spomenik je vraćen zajedno s još nekoliko heroja Narodnooslobodilačkog rata poput Veljka Lukića Kurjaka, Fadila Jahića Španca, Mirka Filipovića, Hamze Hamzića i Veselina Gavrića.