Kako je zbog "Obznane" Alija Alijagić presudio ministru unutrašnjih poslova Kraljevine SHS
Ovaj dramatični čin, motivisan nezadovoljstvom prema represivnoj "Obznani", ostavio je dubok trag na političku scenu tadašnje Jugoslavije.
Milorad Drašković je bio političar i ministar u Kraljevini Srbiji i u Kraljevini SHS. Kao ministar unutrašnjih poslova napisao je Obznanu - odluku državnog vrha Kraljevine SHS da 29. decembra 1920. godine zabrani rad Komunističke partije Jugoslavije.
"Obznana" je bila serija uredbi koje je Kraljevina SHS donijela s ciljem suzbijanja komunističkog pokreta. Ove represivne mjere uključivale su hapšenja, zabrane djelovanja i oštre kazne za sve one koji su se smatrali prijetnjom za državni poredak. Mnogi su smatrali da su te mjere bile previše brutalne i da su gušile osnovne ljudske slobode.
Drašković na meti komunista
Nakon donošenja "Obznane", Drašković je postao meta radikalnih komunista. Poslije neuspjelog atentata u Beogradu 3/4. maja 1921. godine i jedne zavjere omladinaca otkrivene u Zagrebu (Mišić, Šnajder, Stilinović), čije je vinovnike sud oslobodio, povukao se iz Vlade 18. jula 1921. godine.
Tri dana kasnije ubio ga je, tokom liječenja u Delnicama, u Gorskom kotaru, pripadnik komunističke grupe "Crvena pravda" Alija Alijagić.
Alijagić je prišao klupi na kojoj je sjedio Drašković i u njega ispalio nekoliko hitaca. Jedan metak pogodio ga je u podlakticu, a drugi pravo u srce.
Alijagić osuđen na smrt
"Crvena pravda" je bila ilegalna komunistička organizacija koju je februara 1921. godine u Zagrebu osnovala grupa članova Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Oni su bili nezadovoljni zbog donošenja Obznane, kojom je decembra 1920. godine bio zabranjen rad Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), i u želji da se osvete vlastima odlučili su se za "individulani teror".
"Bivši ministar unutrašnjih djela Milorad Drašković bavio se sa svojom porodicom na liječenju u kupatilu Delnice u Hrvatskoj. Jučer prijepodne je išao u redovnu šetnju sa svojim detektivom, kada ga je u 10 sati i 15 minuta susreo neki čovjek po izgledu radnik, te pukao na njega iz revolvera. Ministar je odmah pao i poslije nekoliko sekundi već i izdahnuo. Detektiv je pošao u potjeru za atentatorom, pucao nekoliko puta za njim i lako ga ranio. Na taj način uspio je da ga uhvati. Atentator je Alija Alijagić, 22-godišnji stolarski pomoćnik, nadležan u Bosni, komunista", pisali su tada beogradski mediji.
Alija Alijagić rodio se 1896. godine u Bijeljini u bošnjačkoj begovskoj porodici kojoj je oduzeta imovina. Završio je stolarski zanat i već se u mladosti (sa 16 godina) uključio u sindikalni pokret. Početkom Prvoga svjetskoga rata mobiliziran je u austro-ugarsku vojsku, a tokom rata kažnjavan je zbog neposluha i demonstriranja protiv životnih uslova u vojsci.
Nakon rata (1919. godine) postaje član Socijalističke radničke partije Jugoslavije, a nakon Obznane stupa u redove ljevičarske radikalne grupe Crvena pravda, koja se zalagala za provođenje terora nad donositeljima antikomunističkih zakona u Kraljevini SHS.
Nakon atentata na Draškovića, Alijagić je uhapšen i sproveden u Zagreb, u kojem je 1922. godine osuđen na smrt i obješen 8. marta iste godine. Na sudskom su procesu, uz Alijagića, bili optuženi i još neki članovi Crvene pravde, poput Rodoljuba Čolakovića, poznatog jugoslovenskog političara i osnivača sarajevskog lista Oslobođenje.
Atentator cijenjen u SFRJ
Alijagićev je grob ubrzo postao okupljalište mladih komunista, pa je kraljevska policija 1925. godine ekshumirala njegovo tijelo i ponovno ga pokopala u selu Turija pokraj Bihaća.
Poslije Drugog svjetskog rata Alijagiću je u Delnicama podignut spomenik, a ulice i škole širom Jugoslavije po njemu su dobile ime. U njegovoj rodnoj Bijeljini od 1974. do 1992. godine Centar za usmjereno obrazovanje mašinske i elektrotehničke struke nosio je naziv Srednjoškolski centar "Alija Alijagić".
Jedna od ulica u centru Bijeljine je do 1992. godine nosila njegovo ime. U Bijeljini je Alijagić imao i spomenik u gradskom parku. No, u posljednjem ratu "protjeran" je i iz rodnog grada, zajedno sa saborcima i drugovima iz "Crvene pravde" Dimitrijem Lopandićem i Rodoljubom Čolakovićem, čiji spomenici su ranije postojali u Bijeljini. Odnosno, Čolakovićev spomenik je vraćen zajedno s još nekoliko heroja Narodnooslobodilačkog rata poput Veljka Lukića Kurjaka, Fadila Jahića Španca, Mirka Filipovića, Hamze Hamzića i Veselina Gavrića.
