Kako (ne)jasan zakon o izazivanju nacionalne mržnje može dovesti do potencijalnih zloupotreba
Ima ukupno sedam stavova, od čega stavovi 1, 2, 3 i 6 definiraju šta nije dozvoljeno govoriti u javnom prostoru. Ipak, odredbe su nejasne u određenim segmentima.
Tako stavovi 1 i 2 definiraju kao nedozvoljene "raspirivanje", "izazivanje" i "podstrekavanje na" nacionalnu mržnju i netrpeljivost. Ova tri termina, bez daljeg objašnjenja, mogu stvoriti problem izvršnim organima vlasti u definiranju ko ih je prekršio.
"Izazivanje" na nacionalnu mržnju, recimo, traži da tužilaštvo dokaže da neka rečenica ili izjava ne samo predstavlja određeni šovinistički napad na neku grupu, baziran na vjeri, nacionalosti ili rasi, već i da taj komentar može dovesti do napada na neku grupu po istim principima.
Negiranje genocida van zakona, ali bez posljedica
Poseban problem, u ovom kontekstu, postoji sa stavom 3 ovog dijela zakona, kojeg je 2021. godine nametnuo bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, a koji se odnosi na zabranu negiranja genocida.
U tom stavu piše: "Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravosnažnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. augusta 1945. ili Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog krivičnog suda ili suda u Bosni i Hercegovini, a usmjereno je protiv grupe lica ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve grupe lica ili člana takve grupe, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina."
Ključni termin u ovom stavu je "na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju", i upravo u tome leži glavni razlog zašto po ovom stavu niko nije pravomoćno osuđen, otkada je zakon na snazi.
Sarajevski advokat Ifet Feraget za Klix.ba kaže da je ova odredba potrebna za očuvanje Bosne i Hercegovine kao takve, ali da ima i svoje probleme.
"Odredba Krivičnog zakona BiH o govoru mržnje je, naravno, potrebna za očuvanje ustavnog poretka naše zemlje. Najveći problem je definitivno što se u samom zakonu koriste arhaični izrazi poput "izazivanje" ili "razdor", koji otvaraju prostor za različita tumačenja. Ipak, duh ovog zakona je dobar i potreban, a u smislu tumačenja, o tome možemo razgovarati u kontekstu svakog zakona", kaže Feraget.
Navodi da je potrebna promjena zakona u smislu terminologije koja bi bila prikladnija današnjem vremenu, ali da je to teško za očekivati.
"Probajte zamisliti da se promjena ovog zakona donese pred državne parlamentarce. To nije realno za očekivati, ali je svakako potrebno kako bi se zakon kao takav kristalizirao. Najbolji primjer je Njemačka, koja ima dosta široke, ali dosta jasne odredbe ovog zakona. On se dobro primjenjuje u ovom kontekstu", dodaje Feraget.
Prema njegovom stavu, jasno je šta znači kada govore neke stvari u javnom prostoru, u kontekstu primjene ovog zakona.
"Ako neko kaže "dosta mi je Hrvata i hrvatske politike", tu nema dileme. To nije kritika nečijeg političkog stava, koliko god se to željelo tako predstaviti, već direktan napad na neku grupu baziran na njihovom nacionalnom identitetu", ističe ovaj advokat.
Ipak, kako dalje kaže, konačna odluka je na Sudu.
"Kao advokat, ja ću vas uvijek braniti da svojom izjavom niste imali namjeru da širite nacionalnu mržnju, ali je odluka na sudiji i pojedine izjave su jasne u svom sadržaju, da je riječ o raspirivanju mržnje protiv nekoga samo na osnovu njegove vjerske, nacionalne ili rasne pripadnosti", kaže Ifet Feraget.
Potencijal za zloupotrebu
Vrijedi istaći, ipak, da kad god je bilo koji zakon napisan ili formulisan na način koji ga otvara interpretaciji, stvara se prostor da bude zloupotrebljen.
Imajući u vidu sve nejasne odredbe, kojima je lako nekoga osumnjičiti, a izrazito teško osuditi, tužilaštvima se ostavlja širok prostor djelovanja, koji se može koristiti u dnevnopolitičke svrhe. To pokazuje i pozivanje na saslušanje Bakira Izetbegovića, Emira Suljagića i Reufa Bajrovića. Oni su pozvani na saslušanje po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine, a zbog sumnje na kršenje upravo ove krivične odredbe.
Prijave je 2022. godine podnio Slaven Raguž, koji je prije davanja izjave SIPA-i, u vezi s ovom prijavom, rekao ovo: "Sjećate se ono kad je Bakir prebrojavao lovce, Reuf prijetio 'najbolje naoružanim narodom na svijetu', a Emir govorio o 'punim grobljima onih koji su prijetili Bosni'?"
S druge strane, predsjednik RS-a Milorad Dodik, kao i druge osobe u vlasti u tom entitetu, "na svakom koraku" negiraju genocid u Srebrenici. Službenih poziva na saslušanja za ove osobe nije bilo.
To je bilo i za očekivati, imajući u vidu nedefinisanost odredbi zakona. Sva moć, barem u procesu prije službenog podizanja optužnice, leži u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, koje je dužno pratiti kršenja KZ BiH i u skladu s tim adekvatno reagovati.
Kada je zakon napisan kako jeste, odnosno otvoren na pretjerano slobodnu interpretaciju, bilo bi izrazito teško očekivati da neće biti upotrebljen na određen način, što i vidimo na navedenim primjerima.
