Kako se opozicija treba postaviti u priči o Izbornom zakonu: Razapeti između dvije suštine
Ključne dvije stranke koje vode glavnu riječ u tom procesu već godinama su SDA i HDZ. S njima su predstavnici međunarodne zajednice obavili najveći broj sastanaka i pokušaja traženja kompromisa. To je smetalo opoziciji jer su ih, prema njihovom mišljenju, "držali po strani". Međutim, za to je u određenoj mjeri kriva i sama opozicija.
Stranci su sa čelnicima SDA i HDZ-a najviše pregovarali zbog činjenice da te dvije stranke imaju najviše ruku u državnom parlamentu i njihov dogovor u najvećoj mjeri usmjerava tok procesa. Stoga su im, osim građana, legitimitet dali i stranci.
Paralelno, opozicija se nije pretjerano trudila da nametne svoja rješenja i ideje, već se sve zasnivalo na generalnoj kritici i tezama kako će se Izetbegović (SDA) i Čović (HDZ) već dogovoriti, a njima (opoziciji) podmetnuti gotovo rješenje.
I nakon velikog broja sastanaka SDA i HDZ-a niti se nazire rješenje niti kompromis. Posljednji sastanak sa strancima u Sarajevu u fokus je isturio priču o "simetriji/asimetriji" kod izbora članova Predsjedništva BiH.
Šta to znači?
Probosanske stranke, ali i HDZ u načelu rješenje za izbor članova Predsjedništva BiH vide u izboru kroz parlament (entitetski ili državni). To bi suštinski značilo da bi stranke s najvećim brojem državnih zastupnika vodile glavnu riječ i nominovale svoje kadrove za Predsjedništvo koje bi birali parlamentarci. Ipak, tome se protivi SNSD koji želi zadržati direktan način izbora člana Predsjedništva BiH.
Na posljednjem sastanku najmanje riječi, barem za medije, je bilo o ključnom problemu u FBiH, a to je način izbora delegata u domove naroda. To je ključ koji HDZ-u omogućava da ima kontrolu nad svim procesima u FBiH, jer se nijedan zakon ne može usvojiti bez potvrde u Domu naroda. S druge strane SDA traži da se smanje ingerencije Domu naroda te da taj zakonodavni organ, kao i u RS-u Vijeće naroda, odlučuje samo o vitalnim interesima entiteta. To bi u praksi značilo bolju i veću prohodnost zakona.
Gdje je u svemu tome opozicija?
Opozicija se na neki način trznula nakon što je predsjednik SDA Bakir Izetbegović kazao da će budući tok pregovora o Izbornom zakonu usmjeriti razgovori predstavnika međunarodne zajednice s predstavnicima opozicije. Čelnici opozicije su se trznuli na takve poruke pa su Elmedin Konaković (NiP), a slično i Nermin Nikšić (SDP) kazali da SDA time želi da opozicija plaća njihove račune. Opozicija je izuzetno nezadovoljna i nepovjerljiva, smatrajući da su se SDA i HDZ već dogovorili.
Da li su se dogovorili ili ne pokazat će daljnji tok pregovora. Ipak, Izborni zakon je nagazna mina za sve. Ukoliko popuste HDZ-u, SDA je vjerovatno svjesna da će ugroziti svoju političku poziciju. Stoga očito i pozivaju probosansku opoziciju da aktivno učestvuje prijedlozima i pregovorima o Izbornom zakonu, čime bi na neki način podijelili odgovornost.
A opozicija je prilično usporena kada je riječ o konkretnim prijedlozima. Poručuju da će se detaljno izjasniti kada na sto dobiju konačan prijedlog Izbornog zakona. To je najkomotnija pozicija jer je kritika sve što ostaje. Ono što opozicija ne koristi jeste javni prostor i medijska pažnja. Zašto niko iz opozicije nije iskoristio pažnju javnosti da promoviše i nametne svoje teze, crvene linije i kompromise u vezi s konkretnim rješenjima za određena pitanja. Sve što iz opozicije sada dolazi su generalne ocjene o tome da su se SDA i HDZ dogovorili i da je neophodno raditi na uvođenju tehničkih pomagala u izborni proces.
Trenutni odnos snaga govori da opozicija ne namjerava izlaziti s konkretnim prijedlozima rješenja, ali da znaju šta hoće - uputiti generalnu kritiku kako su se lideri SDA i HDZ-a dogovorili njima iza leđa. Ukoliko je to tačno, onda opozicija propušta zicer, jer ne koristi prostor da nametne svoja rješenja u procesu pregovora, makar na nivou upoznavanja javnosti s potencijalnim rješenjima i naglašavanja problema ukoliko se u sjeni krije izdaja.
A tehničke izmjene Izbornog zakona, odnosno uvođenje kamera i skenera na biračka mjesta, kako bi se spriječile krađe, jeste važno pitanje, ali uvođenje tehničkih pomagala je nešto što CIK može uvesti mnogo lakše za razliku od suštinskih zakonodavnih promjena. Dosadašnji pokazatelj pregovora usmjeravaju samo na jedno, a to je da su mnogi saglasni da ovakvo stanje ostane do daljnjeg. Vrijeme će učiniti svoje, a politika svoje. Jedinu novost u cijelom procesu i dinamici kretanja može dati novi visoki predstavnik od 1. augusta.
