Neprecizan zakon
1

Kako se troše sredstva građana: Plaćaju se termini za futsal i izrade press clippinga

R. D.
Ilustracija: Shutterstock
Ilustracija: Shutterstock
Trošenje javnih sredstava u svakoj državi pod posebnom je lupom, insistira se da svaka marka bude svrsishodno potrošena. U našoj sveopćoj neuređenosti troši se bez jasne kontrole, ali ne postoji ni procjena kapaciteta institucija te se i ne može jasno utvrditi koji je trošak zaista potreban, a koji nije.
Centralna banka BiH nedavno je javnim pozivom tražila usluge iznajmljivanja sportske dvorane namijenjene za aktivnosti svojih radnika. Opravdano je zapitati se da li institucija u kojoj su prosječne plate među najvišima u našoj zemlji ima pravo trošiti javna sredstva na vjerovatno zakup termina za futsal.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, i pored vlastitog kadra koji se bavi odnosima s javnošću i sličnim poslovima, troši javna sredstva na usluge izrade press clippinga.

Brojni su primjeri o kojima je i naš portal pisao, da javne institucije za značajna sredstva iznajmljuju stalna sredstva kao što su štampači ili kopir aparati, a da bi za slične iznose, posebno na nivou nekoliko godina, mogli kupiti nove.

Ivana Korajlić, direktorica Transparency Internationala u BiH, kaže kako naše institucije te posebno revizije vode računa prvenstveno o provedbi postupka javnih nabavki, a da se skoro i ne obraća pažnja na svrsishodnost trošenja javnih sredstava.

Ona naglašava i kako ne postoje procjene kapaciteta institucija, kako po pitanju zaposlenih, tako i opreme te se onda i ne zna jednostavno da li su neke usluge ili roba koja se nabavlja zaista i potrebne.

"Kroz zakon nisu predviđeni mehanizmi osiguranja svrsishodnosti, a i ono što postoji o detaljnom objavljivanju često ne funkcioniše, jer se vrše vanplanske nabavke. S druge strane i ono što utvrde revizori vezano za nesvrishodnost utroška javnih sredstava kroz nabavke se najčešće ne adresira od javnih institucija", smatra Korajlić.

Ona dodaje da bi bilo potrebno kroz zakon unaprijediti i nadležnosti Agencije za javne nabavke, da bi se na vrijeme moglo identifikovati s jedne strane zaobilaženje zakona ili zloupotrebe u ovoj oblasti, a onda i pravovremeno reagovati. Problem ilustrira poznatim primjerom kupovine parfema za uposlene u javnim institucijama.

"I kad se provodi nadzor, uglavnom se utvrđuje da li su procedure provedene kako treba, ali se svrsishodnost ostavlja po strani. Onda se dešava da i idealno provedenom nabavkom ostaje pitanje da li su ta sredstva utrošena za nešto što je potrebno institucijama", izjavila je ona.