Kandidati na izborima pričaju o djetinjstvu, ratu i porodici: Projekti rijetki, a planovi uopšteni

Izbori su lokalni pa bi i teme koje građane u svakoj lokalnoj zajednici najviše zanimaju trebale biti lokalne, konkretne, precizne i realne. Gdje, kada i u kojem roku će biti izgrađen park, vrtić, asfaltirana cesta, sređen vodovod i kanalizacija, obnovljena ili urađena rasvjeta su teme koje većina građana u općinama primarno želi čuti.

Koji su to projekti za mlade? Kako će se konkretno podržati pokretanje prvog biznisa? Kako će neka općina obezbijediti da određeni prostor postane isključivo pješačka zona, ako to pitanje nije u nadležnosti općine? To su samo neka od lokalnih pitanja i tema koje bi kandidati trebali konkretizirati.

Neki to i rade ili se barem trude, no u masi kandidata mnogo je onih koji se za sada predstavljaju ličnim pričama iz svog djetinjstva, o odrastanju, sjećanju na rat i tako dalje. Iako je cilj takvog nastupa građanima probati približiti sebe iz nešto drugačijeg ugla, postavlja se pitanje zašto bi birača zanimalo koji je hobi nekog kandidata, koliko djece ima, da li ih ima i tako dalje.

Samim tim s druge strane ostaje nejasno da li su takvi kandidati nespremni za posao za koji se kandidiraju? Kada su počeli raditi na izradi svog plana i u konačnici koliko je ono što obećavaju realno, sprovodivo i koliko će toga moći implementirati bez saglasnosti ili pomoći nekog drugog nivoa vlasti.