Blagdan Svi sveti
0

Katolici u Tuzli obilaze grobove najmilijih: Dan u kojem se spoznaje ideal humanosti

A. K.
Foto: A. K./Klix.ba
(Foto: A. K./Klix.ba)
S molitvom na usnama brojni pripadnici katoličke vjeroispovijesti danas su stigli na groblje Borić u Tuzli, kako bi na blagdan Svi sveti obišli vječna počivališta svojih najmilijih. Na poseban način su duhovno oplemenjeni, slaveći sve ono dobro što su za života učinili njihovi preminuli.

Jedan od najznačajnijih katoličkih blagdana ima okvirno 1.200 godina dugu tradiciju, a katolička crkva na ovaj dan se prisjeća svih sveteca, kako onih koji su već kanonizirani, tako i onih koji to još nisu.

Župni vikar Franjevačkog samostana u Tuzli Franjo Ninić kaže za Klix.ba da se na ovaj spomendan crkva sjeća svih ljudi koji su ostvarili ideal svetosti, odnosno ljudskoga ostvarenja. On navodi da bi se molitve trebale sprovoditi sutra, na Dušni dan, međutim to se kroz godine promijenilo te se one obavljaju danas.

"Danas se ne slavi smrti, odnosno umiranje, već zasluge ljudi, koji su pokopani na našem groblju te su nešto dobrote, solidarnosti i ljubavi ostavili na ovome svijetu. Dakle, ovaj blagdan nije sjećanje na mrtve, nego blagdan kojim se potječe da svako od nas u svom konkretnom životu pokuša ostvariti ideal radikalne humanosti", navodi Ninić.

Foto: A. K./Klix.ba
Foto: A. K./Klix.ba

Ovaj blagdan naš sagovornik dovodi i u kontekst dešavanja u Palestini, istaknuvši da bismo se danas trebali sjetiti svih tamošnjih žrtava i odati im određeno priznanje jer su zapravo sveti ljudi oni koji tamo se žrtvuju i umiru.

"Krajnji ideal svetosti ne može se dosegnuti, ali bitno je da budemo potaknuti da se prema tome krećemo. Život vjere jeste upravo da se konstantno krećemo ka idealu koji predstoji ispred svakoga od nas. U tome se može sažeti poruka svetih dana", dodaje on.

Brojni vjernici danas su stigli na katoličko groblje Borić u Tuzli, gdje su paljenjem svijeća, polaganjem cvijeća i molitvom na vječnim počivalištima svojih najmilijih obilježili blagdan.

Među njima je i Marija Radić koja već dugi niz godina živi u Zagrebu, a kako nam kaže u Tuzlu uglavnom stiže kako bi obišla grobna mjesta svojih roditelja Rafe i Tonke te brata Petra.

"Bez obzira na moje zdravstveno stanje, svake godine nastojim doći na ovaj veliki blagdan. Kada dođem bolje se osjećam, bez obzira što znam da se ovdje nalazi samo tijelo. Naprosto, grobovi su svetinja i oni me vraćaju u ovaj grad", priča za Klix.ba Radić.

Foto: A. K./Klix.ba
Foto: A. K./Klix.ba

Ističe da smrt nije kraj, već početak nečega drugog - svetog.

"Budući da se liječim od onkološke bolesti, volim reći da je blago u vjernicima jer sve lakše podnose. Naprosto, život nam je dat svima, svi smo smrtni ljudi i ovaj blagdan te opominje da smo svi takvi. Otišli smo od prirode i Boga te u konačnici sami od sebe. Život te tjera, ali ovo te nekako vrati unazad", naglašava Tuzlanka sa višedecenijskom adresom u Zagrebu.

Na Boriću je održana i sveta misa koju je predvodio don Ante Vrhovac, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije i ravnatelj Katoličkog školskog centra u Tuzli. U svojoj propovijedi on je naveo odgovor na pitanje koji je smisao današnje svetkovine.

"Čemu sjećanje na toliko mnoštvo poznatih i nepoznatih svetaca? Da probude i u nama želju za svetošću! Gledajući njihovu slavu da shvatimo kako je istinska radost života biti uz Boga, upoznati Isusa Krista i trudite se ostati njemu vjeran pod svaku cijenu, unatoč svakom problemu i križu života. I zato naziv ove svetkovine Svi sveti nije samo tvrdnja, kojom kažemo: 'Slavimo sve svece neba!', nego je poziv, imperativ, naredba za naš život: 'Svi sveti! Budimo svi sveti!'", navodi Vrhovac.

Kako ističe, ko pusti Boga u svoj život ne da gubi nešto od ljepote i radosti, nego ih dobiva u punini.

"Bog nije protiv ljudske radosti. I taj poziv da pustimo Boga u svoj život još više ne trpi odgađanje. Ako susreteš Isusa, ili se odmah mijenjaš ili ga nisi dovoljno upoznao. Jer radost neba i vječnosti nisu nešto što se živi samo na onom svijetu, poslije smrti. Blaženstva koja smo čuli su u sadašnjem vremenu, u prezentu. Ono što nas ustvari straši jesu uvjeti po kojima postajemo sveti, a nabrojani su: siromaštvo, glad i žeđ za pravdom, mirtovorci, krotki, žalosni. Sve ono možemo nazvati riječju križ", dodaje on.

To je, kako kaže, tajna svetosti, umrijeti uzimajući na sebe križ života i tako postati svet, blažen.

"Ni jedan svetac nije bio bez križa, ni jedan naš poziv na svetost ne ostvaruje se bez križa. Ali ne dozvolimo da nas taj strah paralizira, pa da ne krenemo putem svetosti", potcrtao je tuzlanski svećenik.