Kćerka Mehmeda Spahe za Klix.ba: Moj otac je bio plemenit čovjek, sumnjamo da je ubijen
Svog oca se na 131 godišnjicu njegovog rođenja sjeća i 92-godišnja Spahina kćerka Emina.
"Imala sam dva brata. Bila sam jedino žensko dijete i njegova ljubimica. Sjećam se da je, kada je ušao u vlast, bio dosta odsutan. On je živio u Beogradu, a mi u Sarajevu. Bio je plemenit čovjek. S mojom majkom je imao vrlo skladan brak i bez obzira na tadašnja vremena i uvjerenja, bili su ravnopravni", priča vitalna Emina Kadić.
Još uvijek čuva njegove dokumente, diplomatski pasoš prepun žigova iz država koje je posjećivao, fotografije, te ćilim na kojem su i dalje otisci stolice na kojoj je Mehmed uvijek sjedio. Kaže da ga čuva kao porodično blago.
Mnogi, iako je njih malo, znaju mnogo o životu Mehmedu Spahe iz historijskih knjiga. No, malo ko zna kakav je bio u privatnom životu. Kako njegova kćerka Emina kaže, bavio se filatelijom i mnogo je volio uređivati cvijeće. Volio je jesti kruške koje je sam sadio u bašti.
"Nije bio strog. Mama je bila ta koja je bila stroga jer je ostala s nas troje sama. Otac je bio tolerantan i širokih pogleda. Mnogo smo putovali. Sjećam se da smo plovili brodom Dunavom od Beograda do Beča. Bilo nas je sedmero i najviše vremena smo proveli u Prateru. Potrošili smo mnogo para na vožnjama. Išli smo i u Dubrovnik odakle smo plovili brodom do Mljeta i drugih ostrva. Slikali smo se i bilo nam je lijepo jer smo tada bili svi skupa", prisjetila se Emina malo poznate strane života poznate historijske ličnosti.
Telefonski poziv promijenio život
Kao što je i običaj, ni bajramluk nije izostao. Spaho je bio široke ruke.
"Jednom nam je dao 500 dinara. Moja braća su to stavila na štednu knjižicu, a ja sam otišla u prodavnicu i kupila štof za haljinu. Na kraju su mi morali dodati još para da bih je sašila. A braća su to čuvala. Onda se zaratilo i pare su im propale", kroz smijeh se prisjetila.
Kada je bio u Beogradu, Spaho je svako jutro zvao svoju suprugu na telefon. Odsjedao je u hotelu "Srpski Kralj" koji je bio skromno uređen. U Beograd je uvijek odlazio vozom.
Majka i Emina su ga ispraćale. Tako je bilo i uoči njegove smrti.
"Otputovao je s malim koferom i dvije limene kutije u kojima se nalazila hranu koju mu je majka spakovala. On je to uvijek nosio pa bi mu to poslužili u vozu za večeru. Sjećam se tog jutra. Majka je otišla na kafu kod komšinice, a ja sam pravila kolače za more jer sam dobila dozvolu da idem s prijateljicom i njenom mamom. Imala sam 17 godina. Zazvonio je telefon i rekli su nam da je umro. Tada je nastala strašna pometnja. Bilo je strašno. Bilo je to kobnog 29. juna 1939.godine", prisjetila se Emina sa suzama u očima.
Život porodice Spaho potpuno se promijenio preko noći. Eminina majka se povukla i posvetila odgoju djece.
"Bila je prava dama, evropski obučena i voljela se dotjerivati. Nakon tog dana, kao da je završila sa životom. Obukla je dimije i više ništa drugo nije nosila", rekla nam je.
Tijelo je dovezeno iz Beograda vozom na stanicu na Bistriku. Dočekalo ga je veliki broj ljudi. Tabut je stajao ispred Muzeja gdje su se okupljenima obraćali Spahine kolege i prijatelji. Potom je tabut nošen na rukama od Marijin Dvora do Begove džamije. Sliku nošenja tabuta pored sarajevske Katedrale naslikao je na uljanom platnu čuveni slikar Ismet Mujezinović. Sliku je kupila Emina od njegove supruge i poklonila je bratu.
"Govorili su da je imao slabo srce i da mu je otkazalo. Ali moj otac skoro nikada nije otišao ni ljekaru. Liječio nas je Vejsil Bičakčić. Mislim da to nije bila prirodna smrt", istakla je Emina.
Nakon Spahine smrti pojavilo se više priča. Jedna od njih je da popio kafu u hotelu "Srpski kralj", nakon čega je preminuo. Kako je Emina i ranije govorila, njen brat Avdo je pokušao istražiti taj slučaj te je pronašao konobara koji je tvrdio kako je otrovao Spahu.
Nakon toga, tog su konobara prozvali Spaho. Oni koji vjeruju u ubistvo, navode da je glavni naručitelj bio knez Pavle Karađorđević, koji je smatrao da je Spaho prepreka Sporazumu Cvetković-Maček o podjeli Bosne i Hercegovine, koji je, zaista, i sklopljen nepuna dva mjeseca nakon Spahine smrti, 26. augusta 1939. godine. Opet znakovito, knez Pavle je i uputio dr. Spahi poziv na audijenciju u Beogradu.
"Sjećam se da dugo nismo smjeli pričati o njemu. Jedno vrijeme sam čak morala i sliku skloniti. U periodu komunizma bilo je teško biti kćerka Mehmeda Spahe, pa i u vrijeme Alije Izetbegovića. Interes za mog oca vratio se tek u zadnjih nekoliko godina", rekla je Emina.
Prvi Bošnjak u Vladi Kraljevine SHS
Mehmed Spaho je rođen u 13. marta 1883. godine u Sarajevu, od oca Hasana i majke Fatime. Osnovnu školu i Veliku realnu gimnaziju je pohađao i završio u Sarajevu kao dobar učenik. On je 1906. godine je diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beču, a 7. februara 1908. godine je i službeno promovisan u doktora pravnih nauka. U vrijeme studija, u Beču, Spaho je bio član organizacije pod nazivom "Zvijezda", organizacije koja je okupljala muslimanske studente. Po povratku iz Beča, radio je kao sudski prislušnik do 1908. godine.
Od 1910. godine radio je za advokata Josefa Fischera kao advokat pripravnik. Kada je 1910. godine u Sarajevu osnovana Trgovačko-obrtnička komora, na sjednici održanoj 11. novembra iste godine, Spaho je izabran za sekretara komore. Tu dužnost je preuzeo 1. januara 1911. godine. Tri godine kasnije, ratne 1914. godine izabran je u Gradsko vijeće Sarajeva.
Mehmed Spaho je bio prvi Bošnjak u Vladi Kraljevine SHS, a kao jedan od trojice ministara iz BiH i to po etničko-vjerskom ključu: Hrvat dr. Tugomir Alaupović je bio ministar vjera, a Srbin Uroš Krulj ministar zdravlja. Spaho je također jedan od dva priznata zastupnika Jugoslovenske muslimanske organizacije među 11 Bošnjaka od 42 zastupnika Narodnog vijeća SHS za BiH. Jugoslovenska muslimanska organizacija je u to vrijeme smatrala da joj pripada 15 zastupničkih mjesta.
Kad ministri dolaze, trotoar i saobraćajna traka u centru Sarajeva postaju parking
