Ključne bitke za odbranu Sarajeva: Pobjede su izvojevane nad nadmoćnim agresorom
Rat u Sarajevu je počeo 5. aprila 1992., a mjesec dana kasnije desila se bitka koja se smatra najvažnijom u borbi protiv Vojske Republike Srpske (VRS) i Jugoslavenske narodne armije (JNA).
Pripadnici JNA i srpske paravojne jedinice su ujutro 2. maja 1992. pokušale zauzeti grad, a da su u tome uspjele, to bi vjerovatno značilo osvajanje cijele Bosne i Hercegovine.
Nakon granatiranja je uslijedio napad iz pravca Lukavice, Trebevića i Nedžarića. Posebno žestoka borba je bila u samom centru grada, na Skenderiji. Ratovalo se na prostoru koji je 150 metara udaljen od zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Snažnim i hrabrim otporom je onemogućeno da specijalne jedinice JNA planiranom akcijom zauzmu Predsjedništvo.
Već 16. maja 1992. desila se Pofalićka bitka u kojoj su se, osim pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), borili i pripadnici Vojne policije, MUP-a i borci iz drugih dijelova grada. Oni su spriječili agresora u namjeri da Sarajevo doslovno presijeku preko općine Novo Sarajevo, a tako što bi liniju Žuč - Pofalići spojili sa kasarnom "Maršal Tito".
Uspjeh u Pofalićkoj bici je potvrđen bitkom na brdu Žuč, a koja se desila 8. juna 1992. Riječ je o bici kojom je uspostavljena komunikacija s braniocima Sarajeva sa područja Vogošće.
Safet Zajko je kao komandant 2. viteške motorizovane brigade 17. juna 1993. poginuo na brdu Žuč. Komandant ARBiH Enver Šehović je 27. jula 1993. poginuo u borbi za Golo brdo na Žuči.
Jedna od ključnih bitaka dešavala se od 17. do 21. marta 1993. i u Kotorcu. Branioci tvrde da je ova bitka bila najbitnija u odbrani Ilidže. Smatraju da bi zauzimanjem ovog dijela Ilidže Sarajevo bilo potpuno odsječeno i blokirano.
Prva brdska brigada je 30. maja 1993. odbranila Sarajevo u bici na Trebeviću. Branioci su krenuli u borbu kako bi uništili oružje kojim su građani ubijani svaki dan.
Tokom 1992 i 1993. na Sokolju su se desile četiri bitke - 9. maja i 1. decembra 1992. te 27. januara i 18. marta 1993. Teška borba na području Dobrinje je bila važna od početka do završetka rata.
Lalatović: Nije ni Feđa Dudić Miloš Obilić, zamislite da sam ja ovo uradio u Sarajevu
