Ko će voditi pregovore za članstvo u EU? Dodikove želje nova zamka za stranke iz Sarajeva
Nisu usvojeni ključni zakoni, gdje je vlastima u BiH "progledano" kroz prste, a našu zemlju čeka i proces "screeninga", kao i izbor pregovaračkog tima. Upravo ovo posljednje će, već se tako može reći, biti predmet velike političke bitke. Šest dana prije odluke Evropskog vijeća, predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik rekao je da mjesto glavnog pregovarača pripada upravo RS-u.
"Ministar je Bošnjak, zamjenik je Hrvat. Zadovoljeni su svi u pregovaračkom procesu kada je riječ o Federaciji. Mi ćemo to tražiti", rekao je 15. marta Dodik, misleći na ministra vanjskih poslova (Elmedin Konaković) i zamjenika (Josip Brkić).
Šta je uloga glavnog pregovarača?
Jasno je da će Konaković i Brkić biti ključni dijelovi pregovaračkog tima, ali još ostaje imenovanje glavne osobe za ovaj proces.
Važnost ove uloge pojasnio je Vladimir Drobnjak, nekadašnji glavni pregovarač Hrvatske za pristupanje Evropskoj uniji.
"Glavni pregovarač u tom procesu ima, osim pregovaračke, upravljačku i nadzornu ulogu. On je na čelu detaljno razrađene pregovaračke strukture koja uključuje zamjenike, tajnika te pregovarače za određene grupe poglavlja. Svaki od pregovarača ima svoj stručni tim u kojem su voditelji pojedinih konkretnih poglavlja", kazao je.
Glavni pregovarač organizacijski je na vrhu "piramide". On koordinira proces kako u zemlji, tako i prema EU. Njegova je uloga dvostruka, jer osim priprema pregovaračkih stajališta, dio posla obavlja kroz direktne razgovore i pregovore s glavnim pregovaračem na strani EU i s ostalim relevantnim sudionicima procesa u Evropskoj komisiji i zemljama članicama Unije", pojasnio je Drobnjak u januaru 2005. godine, kada je imenovan na ovu poziciju.
Dakle, jasno je da, iako je riječ o cijelom timu osoba koji će pregovarati, uloga glavnog pregovarača kao koordinatora akcija i zvaničnog predstavnika zemlje koja želi postati članica EU je apsolutno ključna.
Drobnjak jasno kaže da je među privilegijama glavnog pregovarača mogućnost direktnih razgovora s predstavnicima Evropske unije, a dio odgovornosti stoji u tome da u tim razgovorima, bili oni formalni ili neformalni, pregovarač predstavlja državu u čije ime vodi proces.
Sve to jasno sugeriše moć, ali i veliku odgovornost, lidera pregovaračkog tima.
Imajući u vidu stavove kadrova SNSD-a, odnosno osoba koji predstavljaju Bosnu i Hercegovinu, koje su imenovali Dodik i sada članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, bio bi ogroman rizik na mjesto glavnog pregovarača postaviti osobu blisku ovim politikama.
Najrecentniji primjer spornih stavova koje ističu kadrovi SNSD-a je Bojan Vujić, Ambasador BiH pri UN-u u Ženevi. On se 12. marta ove godine obratio na sjednici Savjeta za ljudska prava Ujedinjenih nacija gdje je rekao da je "priliv stranih džihadista ozbiljna teroristička prijetnja iz BiH".
Sama mogućnost da ovakve poruke dolaze od osobe koja predstavlja Bosnu i Hercegovinu na ovom nivou je rizik kojeg naša zemlja ne može sebi da priušti. Za drugačije rješenje, ne moramo gledati daleko - samo u susjedstvo.
Primjeri Hrvatske i Slovenije
Kada su Hrvatska i Slovenija birale osobe koje će voditi njihov proces pregovora za članstvo u Evropskoj uniji, nije se gledala stranačka pripadnost.
Tako je Drobnjak, prije dolaska na ovu funkciju 2005. godine, bio ambasador Hrvatske pri UN-u, i to od 1995. godine. Čak i prije toga, radio je kao zamjenik njegovom prethodniku.
Nakon angažmana u New Yorku, prešao je u Zagreb, gdje je od 1997. do 2000. godine bio pomoćnik ministra za multilateralu u Ministarstvu vanjskih poslova. Posljednji angažman prije početka pregovora obnašao je u Briselu, gdje je bio šef misije Hrvatske pri Evropskim zajednicama.
Slovenija je također izabrala eksperta za svog pregovarača. Riječ je o Janezu Potočniku, koji je, za razliku od Drobnjaka, prije imenovanja 1998. godine svoju karijeru gradio u akademiji.
Tako je Potočnik od 1984. godine, pa sve do stupanja na poziciju glavnog pregovarača, radio u Institutu za makroekonomsku analizu i razvoj u Ljubljani. Tri godine je bio pomoćnik direktora, a onda je, od 1993. godine, bio direktor ovog instituta. Tu je ostao čak i nakon što je preuzeo mjesto lidera pregovaračkog procesa, sve do 2001. godine.
Iz primjera Hrvatske i Slovenije može se vidjeti da je pozicija glavnog pregovarača previše ozbiljna i odgovorna da bi se ostavila strankama. Ivo Sanader, premijer Hrvatske, konsultovao je sve parlamentarne stranke kada se birao tim pregovarača, na čelu s Drobnjakom.
Jasno je da u Bosni i Hercegovini stvari drugačije funkcionišu. Ustav BiH je takav da se moraju uvažavati brojni principi koji ne postoje u Sloveniji i Hrvatskoj. Ipak, to ne umanjuje važnost ove pozicije, i stavlja dodatnu odgovornost na stranke koje sebe zovu "probosanskim" da budu izrazito oprezne prilikom izbora šefa tima za pregovore s Evropskom unijom.
