Rođen je u Nišu 17. juna 1948. godine, kao sin jedinac oca Hasiba i majke Sene, koji su bili učesnici Narodno-oslobodilačke borbe od 1942. godine, nakon toga su se nastanili u Sarajevu
Dr. Esad Sadiković, specijalista za uho, grlo i nos, koji je bio poznat i priznat stručnjak u međunarodnim okvirima boraveći u Samoi i Libiji, poznat kao "Eso," nije bio samo ljekar već i humanista, čovjek koji je svojim radom spašavao živote bez obzira na etničku pripadnost pacijenata.
Bio je jedan od vodećih prijedorskih intelektualaca koji je 1990-ih godina pozivao na razum i mirno rješavanje političkih tenzija. Objavljivao je satirične tekstove u lokalnom listu "Kozarski vjesnik", kritizirajući na taj način tadašnje političke prilike.
Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine zatočen je u srpskom koncentracijskom logoru Omarska. Tu nastavlja svoju misiju humaniste liječeći, pomažući i ohrabrujući druge.
U noći između 5. i 6. augusta 1992. godine, dr. Sadiković je odveden iz koncentracionog logora Omarska, znajući kuda ga vode. Njegova sudbina i sudbine mnogih drugih prijedorskih intelektualaca ostale su urezane u kolektivno sjećanje kao simbol otpora i humanosti naspram brutalnosti.
U knjizi "Doktor Eso" koju je Vehid Gunić posvetio Sadiković opisuje se trenutak njegovog izvođenja.
"Kada su ga tog 5. avgusta 1992., poveli iz logora Omarska, logoraši zaplakali, zahvalni na svemu što je činio za njih spašavajući im živote tako što im je rane zašivao vlasima kose, a on im dobacio: Šta cmizdrite!? Je... se! S grupom logoraša u noći sa 5. na 6. avgust likvidiran je nad jamom Hrastova glavica. Imao je 44 godine".
Prema svjedočanstvima živih logoraša tada se halom logora Ormarska prolomio aplauz.
Esad Sadiković je član međunarodne ekipe "Ljekari bez granica" te nosilac UN-ovog plavog pasoša. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u jami Hrastova glavica pored Sanskog Mosta. Ukopan je u Prijedoru 29. jula 2007.
