Šta je važno znati
46

Ko pomaže, ko možda nesvjesno odmaže i šta sve utječe na proces usvajanja rezolucije o Srebrenici

S. H.
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock
Usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici s ciljem globalne memorijalizacije, edukacije i prevencije na glasanju bi trebalo biti sredinom maja. Do tog čina vrijedi istaći šta sve utječe i šta sve potencijalno može utjecati na proces usvajanja.

Ključni proces i pravna bitka vode se u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u New Yorku, no jasno je kako u procesu lobiranja za rezoluciju i onih koji su protiv poput Srbije, Rusije ili vlasti u entitetu Republika Srpska na razne načine pokušavaju onemogućiti usvajanje.

Prije desetak dana javnost je mogla vidjeti diplomatsku ofanzivu iz Srbije koju je u New Yorku prevodio predsjednik te zemlje Aleksandar Vučić, a sve s ciljem nipodištavanja rezolucije. No, broj zemalja koje podržavaju rezoluciju i koje će u konačnici glasati je sve veći.

Tome je u velikoj mjeri doprinio i prilično dobar i balansiran pristup bh. misije u New Yorku predvođene Zlatkom Lagumdžijom, a zatim i nastupom direktora Memorijalnog centra Srebrenica Emira Suljagića te predstavnice Majki Srebrenice Munire Subašić.

Odaslane su ključne poruke da rezolucija nije usmjerena ni protiv jednog naroda, niti protiv bilo koje države, već je civilizacijska potreba, ne samo BiH već regiji i svijetu. Rezolucija je potrebna kao udžbenik iz kojeg će svijet učiti i sjećati se genocida u Srebrenici, kako se nikada nijedan zločinac ne bi slavio kao heroj.

U iščekivanju usvajanja rezolucije, u trenucima kada i iz Srbije dolaze izjave kako je proces gotov i kako će rezolucija biti neminovno usvojena, ne treba izbaciti iz vida pokušaje zloupotreba cijele priče na domaćem terenu.

Jedan od argumenata protivnika usvajanja rezolucije je kako bi potencijalno usvajanje moglo uzrokovati incidente i nemire u BiH, što je isprobani ruski narativ. U tom kontekstu se pokušava iskoristiti i ionako kompleksan politički narativ pa se u zadnje vrijeme intenzivno spominjala secesija RS-a te se licitiralo navodnim odgovorima.

Sve to, iako bez ikakve realne mogućnosti itekako može utjecati stvaranje percepcije o nepodobnosti situacije koju će usvajanje rezolucije izazvati. Tu ne treba zanemariti ni opravdanu zabrinutost zbog napada na povratnike, ali uz neizostavni kontekst kako i takve situacije mogu biti zloupotrebljene u pokušaju stvaranja narativa o nemirnom tlu.

Izjave o potraživanju ratne odštete od Srbije, zatim izjave o navodnom ukidanju entiteta RS samo mogu otežati diplomatsku i pravnu borbu onih koji su za rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Jer takve izjave mogu poslužiti samo za jeftine političke poene na domaćoj sceni, za zadovoljenje biračkog tijela, a nikako u dugoj i dalekovidnoj pravnoj borbi kako bi istina o genocidu u Srebrenici i službeno bila izdignuta na globalni nivo.

Pokazivanje političkih mišića na domaćem terenu, likovanje ili neodgovorne izjave neće doprinijeti procesu usvajanja rezolucije. Stoga svi oni koji istinski žele pomoći rezoluciju trebaju biti svjesni prije svega izjava, ali i poteza u tom kontekstu.