Ko razbija jedinstven nastup probosanskog bloka uoči ključnih pregovora za Izborni zakon
Potpisnici su pozvali da se odlučivanje vrati u institucije Bosne i Hercegovine, visokog predstavnika Christiana Schmidta da djeluje u skladu s ovlaštenjima određenim Aneksom 10 Dejtonskom mirovnog sporazuma i reformu Izbornog zakona, naročito u segmentu koji se odnosi na tehničke izmjene.
"Nakon usvajanja gore navedenih izmjena koje će garantirati fer i poštene izbore može se pristupiti izmjenama i dopunama Ustava BiH i Izbornog zakona BiH u skladu sa obavezujućim presudama Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH koje se tiču strukture, načina izbora i ovlaštenja Predsjedništva BiH i domova naroda. Potpisnici zaključaka smatraju kako te izmjene i dopune trebaju biti usvojene kao jedinstven set izmjena i dopuna normativnog okvira u Parlamentarnoj skupštini BiH, na istoj sjednici Predstavničkog doma i Doma naroda", navodi se u dokumentu.
Sve ovo napisano mogli su komotno potpisati HDZ, DF, SDA pa i SNSD u dijelu koji se tiče izbornog zakona, jer to svi navodno prihvataju, ali tumače potpuno suprotno, kako presude Evropskog suda za ljudska prava tako i Ustavnog suda BiH.
Ko je vođa priče
Nejasan je princip po kojem je Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić okupio potpisnike dokumenta, jer među njima ima i onih koji nemaju zastupnike na državnom nivou, a i onih koji čine vlast sa SDA i HDZ-om u Vladi FBiH već punih sedam godina. S obzirom na svu stranačku šarolikost, ranije suprostavljene prijedloge i izjave u vezi izmjena Izbornog zakona SDP-a, SBB-a, NS-a i NiP-a, nije se moglo očekivati previše.
Međutim, šta je zanimljivo u ovom pristupu. Kada se krajem oktobra pojavio dokument o kojem su svoje stavove o principima izmjena Izbornog zakona usaglašavali SDA, DF i SDP i koji je ponuđen drugim opozicionim strankama u cilju stvaranja jedinstvenog bloka koji neće dozvoliti nove podjele, SDP se naljutio i povukao. Predsjedniku SDP-a tada je zasmetalo što je dokument dospio u medije te je ocijenjeno kako SDA želi da se nametne kao glavni igrač.
Tada je u svojoj reakciji Nikšić poručio da niko ne smije svojatati borbu te da je SDP tu za državu.
"Iskreno i otvoreno smo ponudili saradnju u trenutku za koji cijenimo da je sudbonosan za Bosnu i Hercegovinu. Umjesto sinhronizacije djelovanja i saradnje sa opozicionim strankama, dobili smo jednostranu najavu odlaska Vučiću na noge i legitimiranja teze o Bosni i Hercegovini kao plemenskom savezu, a ne suverenoj državi", rekao je Nikšić 27. oktobra.
U međuvremenu Izetbegović, za koga se vjerovalo da će otići na razgovor s Vučićem u Beograd nije otišao, a pritisak na državu koji radi Milorad Dodik je veći. To samo po sebi nameće potrebu za jedinstvom i stavom koji će biti u najboljem interesu za državu.
Taj poziv svim strankama uz prijedlog izbornih principa, a koji je SDA poslala drugim strankama je brzo pao u zaborav. Niti ga je ko potpisao, niti su lideri stranaka sastančili. Taj prijedlog izbornih reformi, gledajući istupe predsjednika SDP-a ne odstupa suštinski od onoga za što se SDP javno zalaže.
SDP se sada uoči treće i možda i najvažnije runde pregovora slijedeće sedmice odlučio okupiti samo opoziciju u FBiH. Ako je već SDP odbio da bude svrstan u isti blok sa pozicijom u smislu prijedloga reformi Izbornog zakona, mogao je zajedno sa koalicionim partnerima, ili u širem opozicionom bloku, definisati detaljne principe reforme Izbornog zakona, umjesto uopštenih fraza.
Istina pojedine stranke koje je okupio Nikšić izlazile su sa vlastitim prijedlozima. Naša stranka je definisala prijedlog izmjena Izbornog zakona, ali kao da se trudila da bude daleko od političke realnosti i onoga što je trenutno moguće promjeniti. Čini se da je u toj formi napisan da ga niko ne uzme u ozbiljno razmatranje. NiP se uglavnom fokusirao na biranje članova Predsjedništva, te je predloženo uvođenje četvrtog člana, dok je SBB gotovo otvoreno podržao HDZ-ove principe.
Čemu podjele ako je svima stalo do države kako to deklarativno iskazuju
Gore spomenuti dokument opozicije i dijela stranaka iz vlasti u FBiH sa zaključcima je nabrojanim strankama poslužio da pred građanima stvore dojam da postoji jedinstvo dijela probosanskih stranaka, a suštinski, da s obzirom da ne sadrži ništa konkretno, ne kompromitiraju svoju političku poziciju i da pojedine stranke prikriju ili umanje otvoreno sabotiranje interesa bosanskog političkog faktora navodnim zajedničkim nastupom. Donesenim zaključcima SDP neće politički profitirati, upravo suprotno, pokazat će još jednom da nema hrabrosti javno i detaljno definisat svoju poziciju.
Da bi opozicija umanjila svoju odgovornost u trenutnom procesu nerijetko ističe da je SDA već sve dogovorila sa HDZ-om i čeka samo povoljan trenutak da dogovor objelodani. Navodno su, u tom smislu, pozicije jednih i drugih identične, uprkos tome što pregovori u ovoj ili nekoj drugoj formi traju već deceniju. Ipak, ako je Izetbegović zaista želio prihvatiti HDZ-ove ustupke, imao je sasvim dovoljno vremena da to do sad uradi.
Da bi ojačali ovu tezu opozicija se koristi činjenicom da je SDA svojim glasovima podržala 4 delagata u srpskom klubu u Domu naroda PS BiH i navodno omogućila blokade SNSD-u. Važno je naglasiti da SNSD nedolaskom na sjednice može s tri delegata blokirati rad Doma naroda, jer u tom slučaju nema kvoruma, a čemu trenutno svjedočimo.
Naravno, nije prvi put da SDA trguje pozicijama sa HDZ-om i SNSD-om, međutim, opozicija (ne)svjesno izjednačava politički značaj i posljedice podrške SNSD-ovom kandidatu sa mogućim promjenama Izbornog zakona na način kako to zahtjeva HDZ, kao da banalizuju svu težinu pitanja izborne reforme. U svemu, najveći paradoks predstavlja činjenica da građanske stranke mogu puno više izgubiti usvajanjem HDZ-ovog prijedloga, nego bošnjačke nacionalne stranke.
Čak i poslovično pragmatična SDA, s velikim brojem afera koje se godinama gomilaju, sklona različitim političkim akrobacijama, je potpuno svjesna dugoročnih posljedica takvog poteza. S tim u vezi, ako opozicija želi principijelnost onda treba vršiti pritisak na SDA da ne prihvati neprihvatljive zahtjeve HDZ-a, davati jasne, precizne i moguće prijedloge, biti podrška u trenucima pritiska dijela međunarodne zajednice, a ne najavljivati poraz godinama.
