Ko učenicima u Tuzli prenosi znanje: Kad sistem zakaže, profesor kredu zamijeni "macolom"

Nastavnici ne obavljaju sistematske preglede

Iako je 2011. godine u zakon, ali i kolektivni ugovor ugrađena odredba kojom se nalaže da svaki prosvjetni radnik mora jednom u tri godine obavljati sistematski pregled, to u praksi još uvijek nije zaživjelo.

"Nažalost, ovo je jedina stvar iz zakona i kolektivnog ugovora koja nije implementirana. Prema posljednjoj informaciji, u Nacrtu budžeta TK za 2019. godinu su planirana sredstva za sistematske preglede. Kada uzmemu u obzir u kakvim uslovima i pod kakvim pritiscima nastavnici rade, bilo bi krajnje nekorektno da se fokus stavi isključivo na njih te da se cijeli problem prebaci na njihova leđa. Moramo znati da u školama imamo i učenika koji nažalost nisu kategorisani, a imaju određene probleme i smetnje u razvoju", naglašava Terzić.

Ocijenivši stanje u obrazovanju teškim, Terzić je kazao da su neophodne hitne reforme koje zahtijevaju izdvajanje finansijskih sredstava te uključivanje svih relevantnih faktora.

"Potrebna je široka javna rasprava kako bismo došli do kvalitetnih rješenja. Nažalost, nama je, kao i u većini slučajeva, potrebno da se dogode nemile situacije kako bi se neke stvari pokrenule s mrtve tačke. Obrazovanje se mora staviti u fokus djelovanja cjelokupnog društva. Mi koji smo u poziciji da damo svoj doprinos to moramo učiniti te obrazovanje vratiti na mjesto koje mu pripada", navodi Terzić.

Univerzitetski profesor iz Tuzle Sabid Zekan smatra da je standardizaciju rada škola u TK moguće izvršiti jedino depolitizacijom sistema obrazovanja. On navodi da za direktore škola moraju dolaziti osobe iz reda nastavnog osoblja koje djeluje u toj obrazovnoj ustanovi.

"Na ovakav način mislim da bi potencijalni direktor poznavao i imao mnogo veći autoritet nad svojim kolegama. Naravno, u svakoj školi se može desiti da imate disidente među nastavnicima i tada svakako treba primijeniti određene represivne mjere koje su propisane zakonom", kaže Zekan.

Sistem zakazao

Govoreći konkretno o slučaju iz Gimnazije "Ismet Mujezinović", Zekan smatra da je cjelokupan sistem trebao represivnije djelovati prema profesoru koji je i ranije prolazio kroz disciplinske postupke.

"Ovdje škola nije toliko kapacitivno jaka da može sama riješiti ovakve slučajeve te je uslijedio katastrofalan incident", nastavio je Zekan.

On problem vidi i u trojnom nadzoru škola.

"S jedne strane postoji Ministarstvo obrazovanja, zatim Pedagoški zavod koji je u nadležnosti ministarstva, ali ima svoje određene ovlasti te inspekcije. Postojeća zakonska regulativa nije precizno definisala stepen nadležnosti i vrlo često ministarstvo od slučaja do slučaja, rekao bih i zloupotrebljava svoj položaj. Nadležnosti se nekada preklapaju, odnosno u određenim slučajevima nisu dorečene. Kada se desi da imate neki problem u školi, svako bježi od njega", navodi Zekan.

Kao što smo pisali, prije nekoliko dana u cijeloj regiji je odjeknula vijest o brutalnom događaju iz tuzlanske gimnazije kada je profesor engleskog jezika Fuad Isabegović brutalno "macolom" pretukao svoje radne kolegice, direktoricu Almu Mujkanović i pedagogicu Nuru Ćosićkić, a kao motiv je navedena njegova suspenzija s radnog mjesta.

Kako nam je ranije potvrđeno, Isabegović koji je osumnjičen za dvostruki pokušaj ubistva i ranije se nasilnički ponašao, s obzirom na to da je prošle godine teško povrijedio radnicu u Direkciji BH Telecoma u Tuzli koju je u naletu bijesa gađao laptopom.

Imao problem s kontrolom impulsivnosti i agresivnosti

O nemilom događaju iz Gimnazije "Ismet Mujezinović" razgovarali smo i s Alijom Sutovićem, šefom Odjeljenja kliničke psihijatrije koje djeluje pri Klinici za psihijatriju u Tuzli. Govoreći generalno o uzrocima ovakvog ponašanja, Sutović nam kaže da je ovakvih napada bilo i ranije te da će ih nažalost biti i u budućnosti.

"Svaki put pojedinac doživi slom i raspad integriteta zrele ličnosti. Njegovi nezreli odbrambeni mehanizmi ovladaju njime i u jednoj tački i trenutku života dolazi do izražaja njegova loša prilagodljivost koja traje duže ili kraće. Dolazi do eksternalizacije agresije i napada na drugu osobu ili osobe. Na individualnom psihološkom nivou svaki pojedinac predstavlja jedinstven mentalni sklop koji kao takav živi u interakciji s okolinom i društvom, porodicom, kolegama... Život tog svakog pojedinca je pod stalnim dinamičnim utjecajima njegove genetike, ranog razvoja te bezbroj faktora", kaže Sutović na početku našeg razgovora.

Zdravi i zreli ljudi imaju visoki potencijal za prilagođavanje na nepredvidive životne okolnosti pa i na manje ili više teške stresne životne događaje i tzv. životne udarce - od manjih saobraćajnih udesa, preko gubitka posla ili razvoda braka, do smrti i gubitka bliskih osoba.

"Dakle, kada pitate o uzrocima ovakvog čina, najprije da zaokružimo tu individualnu psihološku dimenziju. Vidimo da je on (Isabegović, op.a.) i prije imao sličnih ispada (napad u Direkciji BH Telecoma, op.a.), kao i to da je bio na nekoj vrsti tretmana u Klinici za psihijatriju. To znači da je on imao problema s kontrolom impulsivnosti i vlastite agresivnosti. I on sam je to vjerovatno u jednom trenutku prepoznao i dolazio na tretman. Nažalost, često naši pacijenti prerano napuste liječenje, uspostave neku privremenu ravnotežu, možda neko vrijeme uzimaju lijekove, bude im bolje i onda prekinu liječenje i polako 'skliznu' u prvobitno stanje frustracija, nepodnošenja raznih 'nepravdi' koje ih okružuju, što ih onda vodi na kolosijek na kojem oni vjeruju da mogu sami uzeti pravdu u svoje ruke i 'riješiti' sve svoje probleme. To znači da liječenje nije završeno", kaže Sutović.

Govoreći o tome da li se ovakav incident mogao spriječiti prepoznavanjem određenih simptoma, Sutović navodi da je nemoguće predvijeti šta će takav pojedinac uraditi.

Iako psihijatrija istražuje i spoznaje ljudski život od molekularnih procesa na membranama moždanih ćelija, preko genetskih utjecaja, razvojnih faktora, do psiholoških, komunikacijskih, historijskih, ratnih, psihotraumatskih, socioloških, filozofskih i duhovnih procesa i dimenzija, Sutović navodi da ona nema tu moć predviđanja da li će određeni pojedinac, čak i kada se nalazi na liječenju, počiniti neko krivično djelo, izvršiti ubistvo ili samoubistvo.

"Tek bi, a vjerovatno hoće, psihijatrijsko vještačenje moglo utvrditi sve ovo o čemu govorim. Njime se u ovakvim slučajevima može utvrditi i razvoj duševne bolesti. To je bitno izdiferencirati, jer ovo što smo do sada govorili odnosi se na tzv. poremećaje ličnosti, ranije nazvane psihopatije koje nisu duševne bolesti, već su deformacije ili varijanta normalnosti i imaju taj problem s kontrolom vlastite agresivnosti i impulsivnih poriva u rješavanju raznih 'nepravdi' na koje nailaze. Razlika između duševnog bolesnika i poremećene ličnosti u forenzičkoj psihijatriji jeste u reakciji društva: prvog treba liječiti, a ovaj drugi mora odgovarati za svoje postupke. Kažem, ne znam ništa o počiniocu ovog djela, ali iz ovo malo podataka iz medija, iz izvinjenja njegove porodice žrtvama i javnosti te na osnovu 24 sekunde dugog videoklipa njegovog dovođenja u sud, ne bih rekao da je počinilac duševni bolesnik", kaže Sutović.

Isabegović doživio određenu vrstu sloma

Za tuzlanskog profesora engleskog jezika iz Gimnazije "Ismet Mujezinović" vezivao se i neobičan stil rada, od toga da je u zaključanoj praznoj učionici znao predavati, jer bi učenici zakasnili, pa do proizvoljnog ispravljanja ocjena iz drugih predmeta i slično. Sutović smatra da je o svemu tome s njim trebalo razgovarati, jer je upravo razgovor u psihijatriji osnovni instrument rada.

"Možda je u toj školi i razgovarano s profesorom, ali je uslijedila disciplinska komisija pa potom suspenzija, jer sistem zvani škola ima svoj uhodani, uobičajeni način rada u takvim slučajevima. On se razlikuje od škole do škole, zavisi i od ljudi u menadžmentu. Nikada taj sistem nije savršen, kao što nije savršeno ništa drugo na ovom svijetu. Ali, kao psihijatar ipak smatram da je profesor F. I. doživio neku vrstu dekompenzacije, sloma, popuštanja odbrambenih i kontrolnih mehanizama, da su ga motivirali vlastiti doživljaji pravde i nepravde i doveli ga u stanje afekata ljutnje, bijesa, srdžbe... u kojem je mogao počiniti ovakvo krivično djelo. Vještaci psihijatri će utvrditi u kojoj mjeri su ti afekti mogli utjecati na njegovu sposobnost shvatanja značaja djela i sposobnost upravljanja postupcima, odnosno na njegovu uračunljivost", dodaje Sutović.

S druge strane, na naše pitanje da li je potrebno u radne organizacije u BiH uvesti mehanizme psihološke pomoći kako do ovakvih ili sličnih događaja ponovo ne bi došlo, Sutović odgovara potvrdno.

"Neophodno je uvesti metode psihološke pomoći u svim radnim sredinama, jer nema tog posla koji nije povezan s određenom dozom stresa. Potrebno je razgovarati i pomoću njega upoznati svakog pojedinca, njegove probleme, dileme, frustracije, traume, projekcije, želje, nade, tugu, očaj, usamljenost, depresiju... Otkriti njegove nade i očekivanja i nekim sitnim intervencijama u radnoj sredini postići čudo: od frustriranog, nesretnog uposlenika i potencijalnog počinioca ovakvih djela napraviti sretnog i kreativnog radnika, možda malo neobičnog, distorziranog, iščašenog, ali uspješnog", zaključio je Sutović.