Intervju / Kojović: Dodik u normalnoj zemlji ne bi bio na slobodi, a Bogićevićeva reakcija je možda ishitrena
Ako uzmemo u obzir ovu pomamu "non papera", najava mirnih i nemirnih razlaza, izostanka masovne imunizacije i korona-krize, u kakvom su stanju društvo i država?
Jasno je, nadam se, većini građana Bosne i Hercegovine da državno ustrojstvo zasnovano na etničkom tronošcu nije u stanju osigurati ni osnovne funkcije države, a to je primarno zaštita zdravlja, života i imovine svojih građana, a kamoli da ovakva vlast može raditi kako bi osigurala najveću moguću sreću za najveći mogući broj ljudi.
Potrošeno je 25 godina na stvaranje malobrojne, ali moćne etničke i ekonomske elite, umjesto na izgradnju snažnih i efikasnih državnih institucija. Pandemija je sve te slabosti pokazala u punom svjetlu.
Zastrašujuće je da se priča o komadanju BiH, na mala vrata, diplomatskim putem, uvela u javni diskurs i potvrdila da je postdejtonska politika etničkih poglavica nastavak rata drugim sredstvima. Ali ako niste u stanju omogućiti ljudima koliko-toliko normalan život u Evropi u 2022. godini, onda vam ostaju samo srednjovjekovne teme o etnijama, o krvi i tlu i manipulisanje ratnom traumom građana BiH. Naravno, da biste proizveli istu količinu predizbornog straha, iz godine u godinu morate pojačavati tenzije i to je ono što vidimo u pripremama za izbore 2022.
Ne treba, naravno, minimizirati secesionizam i radikalni nacionalizam Dodika i Čovića. Ali smatram da odbranu države BiH, umjesto ratom saopštenjima, treba voditi kroz državne institucije. Zašto nije sazvana sjednica Državnog parlamenta povodom ovih otvorenih napada na BiH, zašto i gdje je rukovodstvo Federalnog parlamenta sakrilo zakon o negiranju genocida, koji je prije nekoliko godina usvojen u formi nacrta, zašto naši lideri nisu u Washingtonu, Londonu, Parizu i Berlinu i drugim adresama s kojih i na koje se šalju ovi non-paperi? I, na kraju krajeva, šta još treba da se dogodi pa da svi koji vole BiH nakon svih ovih godina shvate da nas dejtonski koncept etničke demokratije razvaljuje po etničkim šavovima te da nas ne može reintegrisati, spajati i voditi naprijed.
Ljudi i partije koji trenutno vode ovu zemlju su pretvorili politiku u fabrike za proizvodnju mržnje i straha. Jedini izlaz je u njihovom sklanjanju s vlasti. Ni u jednoj od zemalja koje čine PIC, političari koji izgovaraju stvari koje govore ljudi poput Dodika ne bi bili ni na slobodi, a kamoli na vlasti. Očigledno je da od OHR-a ne možemo očekivati ništa osim izraza zabrinutosti i žaljenja. Građani su ti koji imaju najjače bonske ovlasti i nadam se da će ih upotrijebiti 2022.
Davno je prošlo prvih 100 dana druge vlade premijera Forte. Kako ste zadovoljni učinjenim, posebno u kontekstu obuzdavanja pandemije?
Vlada KS će sasvim sigurno u narednih nekoliko dana javnosti predstaviti detaljan izvještaj o svemu što je urađeno u prvih 100 dana. Mislim da su vrlo hrabro i odlučno djelovali. Mi smo samo prije nekoliko sedmica bili pod strašnim udarom trećeg vala, zdravstveni sistem je bio na rubu pucanja, a privreda na rubu propasti. Potezi Vlade i Skupštine su doveli do toga da je broj zaraženih znatno pao, da je zdravstveni sistem očuvan i ojačan, a sarajevska privreda dobila finansijsku pomoć koja će im omogućiti da prežive do boljih dana - koji, nadam se, dolaze uskoro.
Ponosan sam na ovu hrabru i odlučnu Vladu KS na čelu s Edinom Fortom. Mnoge njihove odluke nisu inicijalno imale podršku javnosti, ali su rezultati tih mjera pokazali da su bile neophodne i mudre. Znam koliko i kako rade. Svjetla su upaljena do kasno u noć i vikendima. Ponosan sam na Vladu KS, na svakog ministra, a posebno na našu Lejlu, uvjerljivo najbolju ministricu pravde do sada, i našeg stamenog, odlučnog Fortu koji zaista liderski vodi procese u vrlo teškim okolnostima. Vlada KS će u narednih nekoliko dana prezentirati građanima Sarajeva šta su i koliko su uradili u prvih 100 dana i nadam se da će javnost imati priliku da ih čuje, ali i ocjeni.
Također, zadovoljan sam našim učešćem i u Vladi Tuzlanskog kantona na čelu s premijerom Hodžićem. Stabilizirali su jedno teško stanje koje su zatekli, pokrenuli neke fundamentalne infrastrukturne projekte od krucijalne važnosti za građane Tuzlanskog kantona, a za nekoliko dana će u proceduru pustiti nekoliko odluka i zakon kojim će u Tuzli uvesti izuzetno važan antikoruptivni mehanizam po ugledu na Sarajevo. Naši Zvjezdan Karadžin i Una Harčin rade jako dobar i za građane Tuzle važan posao.
Pandemija će isušiti blagajnu, kako će se vladati bez sredstava?
To je jedno od najvažnijih, a rekao bih i najtežih makroekonomskih pitanja, posebno za državu čijom monetarnom politikom rukovodi valutni odbor. Sve vlade svijeta su se ekonomskim posljedicama pandemije suprotstavile potezima koje je poznati ekonomista Keynes sugerisao - štampanjem novca i distribucijom tog novca kroz državne subvencije.
Mi u BiH tu mogućnost nemamo. Mi smo na samom početku pandemije na svim nivoima, od državnog do federalnog, tražili restriktivnu finansijsku politiku u oblastima koje su neproduktivne, uključujući i smanjenje plata i naknada dužnosnicima i javnom sektoru. To je sve odbačeno. Politička rukovodstva i državna administracija su se fokusirali isključivo na spašavanje budžetskih i, konsekventno, svojih prihoda. Osim što je bezobrazno nemoralno, to je i s ekonomskog gledišta potpuno pogrešno.
Vijeće ministara je potpuno izgubljeno i da nije skandala koje na dnevnom osnovu proizvodi ministrica Turković, malo ko bi primijetio da postoje.
S druge strane, sama izjava premijera Novalića da će se ekonomijom baviti nakon pandemije je nanijela štetu sličnu onoj koju izazove neoprezna izjava bankara o likvidnosti banke. I sasvim je sigurno da se građani s pravom pitaju - vlast nije uspjela nabaviti vakcine, ekonomijom će se baviti kada prođe pandemija - pa čime se zapravo bavila ova vlada u prethodnih godinu i nešto dana. Jedan dio odgovora sasvim sigurno leži u činjenici da se protiv premijera i nekoliko ključnih ministara vodi sudski proces, a drugi u činjenici da se Federalna vlada i prije pandemije ponašala kao da je s drugog planeta.
Je li puno NiP-u sedam ministarstava, a NS-u premijer i jedno ministarstvo? Kako održati neki balans moći u odnosu stranaka koje čine vladajuću većinu?
Očigledno je da je broj skupštinskih zastupnika bio samo jedan od faktora prilikom formiranja vlade. I ja bih rekao da je takav, nematematički programski pristup stvarna snaga ove koalicije, ali i plan za budućnost. Nama je primarno da su ljudi koji preuzimaju resornu odgovornost stručni i moralni te spremni da implementiraju ono što je dogovoreno u koalicionom sporazumu.
Isto tako, naravno da između NiP-a, SDP-a i Naše stranke postoje mnoge razlike, od ideoloških pa do stilskih, ali mi ovaj savez gradimo na onome o čemu se slažemo i za šta mislimo da može unaprijediti živote građana u čije ime radimo, a da neslaganja i mimoilaženja prevaziđemo dogovorom, kompromisom, uz visok stepen uvažavanja različitosti i međusobnog poštovanja. Odnosi i funkcionisanje u našoj koaliciji su zapravo recept za BiH i nadam se da će građani to prepoznati.
Da li smo sada načisto, šta je uvrijedilo Bogića Bogićevića te pod kojim uslovima je priča o izboru prvog čovjeka glavnog grada mogla proći drugačije?
Kriminalne metode političke borbe, spinovi, botovi, barbarski mobing na socijalnim mrežama, kupovina glasova zastupnika novcem, prijetnjama, obećanjima je nešto protiv čega se mi borimo, ali to je politička i društvena stvarnost u BiH, i ne samo u BiH. Nema dana a da mi na pamet ne padnu riječi - ljudi koji drže do sebe se ne bave ovim poslom. Dakle, ja potpuno razumijem Bogićevićevu reakciju u tom smislu, iako mislim da je možda bila ishitrena. Žao mi je što je odustao. Do posljednjeg momenta sam se nadao da će ga apel javnosti, glas građana i ogromna podrška, kakvu do sada niko nije imao, omekšati i navesti da preispita odluku.
I mene, a i dosta nas je upravo on inspirisao u političkom i moralnom smislu i nadali smo se da će naći snage da još jednom pomogne BiH.
Kako se Našoj stranci desila Ivana Marić? Ispalo je da ste se povukli nakon prvih kritika i da niste stali iza svog kandidata!?
Svako, naravno, može da tumači stvari kako misli da treba, ali o činjenicama nema diskusije. Ivana Marić je bila jedna od nekoliko kandidata i kandidatkinja za poziciju dogradonačelnice. Botovska ofanziva protiv nje je bila brutalna i degutantna i ja se divim njenoj snazi i stoicizmu kojim je to podnijela. Naš kantonalni odbor je organizovao razgovore sa svim kandidatima i u dva kruga glasanja odlučio da naš prijedlog bude Anja Margetić, smatrajući da će se ona bolje uklopiti u timsku atmosferu gradskog rukovodstva. Nikad, pa ni sad, me nije zanimalo šta SDA i njihova internetska botovska armija misli o Našoj stranci, našim ljudima i našim kandidatima. Znam to jako dobro. Svako jutro se budim uz desetine anonimnih poruka koje mi nedvosmisleno jasno kažu šta misle o meni, o Našoj stranci i šta bi, da nema zakonskih posljedica, oni po tom pitanju uradili.
Benjamina Karić je iznenađujuće ime, a još je više iznenadilo to da je dobila i podršku opozicije. Šta se na kraju desilo u Vijećnici te šta očekivati od nasljednice Abdulaha Skake?
Kažu da u Gradskom vijeću 15. glas vrijedi mnogo, a 16. skoro ništa. Benjamina Karić predstavlja jednu potpuno drugačiju sliku političara u odnosu na njenog prethodnika.
Obrazovanje, načitanost, uljudnost, otvorenost, ali i jednu karakternu toplinu - dakle sve ono što Sarajevo, ja mislim, jeste ili što bi moglo i trebalo da bude. Mislim da će Haris i Anja zajedno s Benjaminom promijeniti ne samo to kako stranci vide ovaj grad nego i kako ga mi Sarajlije trenutno doživljavamo. Pred njima je puno posla. Revidirati sve finansijske i druge odluke prethodnog mandata, dakle utvrditi stvarno stanje, i istovremeno snažno i brzo krenuti naprijed. Pameti i odlučnosti imaju, to znam, a ja im želim i puno sreće.
Šta se na kraju desilo u Srebrenici i kako to da smo od bojkota došli do toga da SDA i DF potpisuju sporazum sa SNSD-om?
Prije svega, Ćamila Durakovića zaista smatram prijateljem. Kad želim da saznam objektivnu informaciju o nečemu u Srebrenici, ja zovem i pitam njega. Mi sa SDA nemamo ni partnerske ni dobre odnose, ali smo među prvima odlučili javno podržati njihovog kandidata Aliju Tabakovića. Naša stranka nema snažnu organizaciju u Srebrenici, ali imamo jednu zaista izuzetnu osobu Mevlidu Mehanović, čiji su život i aktivizam meni lično impresivni do divljenja. Tada sam rekao Ćamilu, znam da nije puno, ali želimo pomoći onim što možemo. Ustupili smo im neka mjesta u biračkim odborima radi bolje kontrole glasačkog procesa koji je u Srebrenici - i u to sam se uvjerio svojim očima - potpuno kompromitovan. Išli smo nekoliko puta u toku kampanje i svaki put javno promovirali Aliju. Kad su se odlučili na tužbu povodom prvih izbora, podržali smo ih bezrezervno. Kad su odlučili da bojkotuju ponovljene izbore, odgovarali smo ih, upozoravajući na posljedice, ali kada su oni rekli da je to ono što žele, rekli smo ok, podržavamo vas.
Hoću da kažem, s naše strane smo učinili sve da negatori genocida ne pobijede u Srebrenici, jer je to čista civilizacijska nepravda i stavljanje soli na rane preživjelih. Zato nas je odluka o koaliciji sa SNSD-om, koju su donijeli, iznenadila. Žao mi je što je ljude u Srebrenici politički avanturizam doveo u poziciju da su prisiljeni uraditi to što su uradili. Mi, a tu mislim na Trojku, ćemo za Srebrenicu uraditi sve ono što smo obećali. Prije nekoliko dana smo zajedno predali nacrt zakona (koji je izradio SDP), koji će omogućiti Sarajevskom i Tuzlanskom kantonu da pomažu ljudima u Srebrenici. Nastavit ćemo im davati podršku gdje god i kad god možemo. Ćamilova pobjeda u trci za srebreničkog načelnika 2012. je dokaz da se uz dobru političku pripremu i konstantnim radom u Srebrenici mogu postići dobri izborni rezultati. Nabrzinu sklepanim koalicijama neposredno pred izbore i bez jasnog plana i podrške očigledno ne može.
Koliko je za Četvorku problem što je postala Trojka, odnosno koliko će joj nedostajati Ibrahim Hadžibajrić? Da li novoformirani NES pretendira na glasove SDA ili baš Trojke?
Sve do momenta konstituisanja Gradskog vijeća Hadžibajrić je bio pouzdan i koristan koalicioni partner. Iskreno, mislim da je dozvolio da mu neke sitne i kratkoročne stvari zaklone cijelu političku viziju. Moram priznati da nisam očekivao da će u delikatnim momentima izbora rukovodstva Grada uraditi to što je uradio. Šta je NES i da li je to išta drugačije i bolje od političkih subjekata od kojih se sastoji pokazat će vrijeme.
Jeste li zabrinuti tim što po općem dojmu popularnost Naše stranke stagnira te što lokalni izbori nisu donijeli skok koji je očekivan?
Mi smo u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa više nego uduplavali broj glasača. Na posljednjim lokalnim izborima smo osvojili oko 10.000 glasova više nego na prethodnim. To jeste rast, ali nije rast od 100% koji sam očekivao. U analizi rezultata koju smo radili pojavljuju su i eksterni i interni razlozi, ali ja mislim da je odgovornost u svakom slučaju na meni.
Iz tog razloga sam Predsjedništvu Naše stranke ponudio ostavku. Oni su to odbili. Pred nama je sada zadatak da u ovim teškim, pandemijskim okolnostima ojačamo i proširimo svoju organizaciju.
Mi smo stranka koja je svoj rast, prema mom mišljenju, bazirala na direktnom kontaktu s građanima, organizovali smo tribine, okupljali ljude i promovirali naše principe, naše politike. Aksiom našeg rada je bio direktan kontakt i razgovor s građanima, kako bismo čuli njihove probleme, čuli njihova mišljenja i razmijenili argumente. U situaciji kada je svako okupljanje zdravstveni rizik, to nismo radili niti radimo. S druge strane, Naša stranka je u vlasti u Sarajevu, načelnik Opštine Centar je naš sjajni Srđan Mandić i tu građani mogu vidjeti kako ono za šta se zalaže Naša stranka izgleda u praksi. Transparentnost, javnost rada, nulta tolerancija za politički kriminal i racionalnost i odgovornost u upravljanju javnim resursima. To što naši ljudi u vlasti rade je Naša stranka i očekujem da se glasači na osnovu naših rezultata i načina na koji naši obavljaju te poslove odluče da li da nam daju povjerenje. Riječi su važne i nezaobilazne u politici, ali djela naših ljudi na izvršnim pozicijama, da parafraziram ono što kažu za fotografije, govore hiljadu riječi.
U koliko će kolona opozicija krenuti na izbore 2022. godine te koje su ambicije Naše stranke?
Nisam u prilici govoriti u ime cijele opozicije, ali vam mogu iznijeti polazne stavove Naše stranke. Spremni smo učestvovati u zajedničkom nastupu opozicije ukoliko je bazirana na obimnom i istovremeno vrlo konkretnom akcionom planu za rad u mandatnom periodu '22-'26. Taj program mora biti radikalni zaokret smjera u kojem trenutna vladajuća većina vodi zemlju. Moraju se usaglasiti osnovni principi koji tretiraju ono što ja zovem civilizacijska pitanja, odnosno poštivanje sudskih presuda kao pravnih činjenica, odnos prema našoj domovini i politički aksiom da je BiH država građana i naroda koji moraju imati ista prava i isti tretman na svakom pedlju naše zemlje.
Nakon toga moramo postići saglasnost i o osnovnim pravcima djelovanja i o vrlo konkretnim, mjerljivim potezima u oblastima borbe protiv korupcije i kriminala i odnosa prema javnim resursima. Mi moramo javnosti predstaviti ne samo viziju BiH, nego i konkretan način na koji mislimo promijeniti ekonomsko i političko stanje. Ja želim da građani za nas glasaju na osnovu našeg programa, zato što vjeruju da je to program čija će implementacija njima omogućiti bolji i sretniji život. Građani moraju shvatiti da ova država ne može počivati na nekakvim etničkim tronošcima koje je lako zaljuljati, nego da treba počivati na njima, na svih 3,5 miliona građana BiH i da će isključivo oni prve nedjelje u oktobru 2022. odlučiti kuda će zemlja u naredne četiri godine. Hoćemo li živote provesti svakodnevno bombardovani političkim i kriminalnim skandalima ili ćemo početi graditi i popravljati ovu nakaradu koja nam je nametnuta u Dejtonu.
