Kovačević: Aneksi Dejtonskog sporazuma nikada nisu prevedeni, Ustav se često netačno interpretira
Prije nego što je tumačio eventualnu razliku između spomenutih pojmova Kovačević je napomenuo ono o čemu se malo ili skoro nikako ne govori u javnosti, a to je pitanje prijevoda Dejtonskog mirovnog sporazuma. Na ovo pitanje je ukazao i pravni stručnjak i političar Naše stranke (NS) Damir Arnaut koji je ranije za naš portal kazao da prevodioce koji su bili s Alijom Izetbegovićem u Daytonu treba pitati kako se vršio prijevod. Kovačević je potcrtao da cijeli sporazum nikada nije dobio zvanični prijevod.
"Uvijek je interesantna diskusija u javnom prostoru koja se tiče termina konstituentnosti i konstitutivnosti kroz određeno nastojanje da se oba termina interpretiraju sa stanovišta kako je to utvrđeno Ustavom Bosne i Hercegovine. No, da bi priča imala smisla, potrebno je, za početak, reći jednu veoma važnu stvar – Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, potpisan u Dejtonu/Parizu 1995. godine, u svom osnovnom dijelu sadrži samo četiri stranice koje su potpisane na bosanskom, hrvatskom, srpskom i engleskom jeziku. Međutim, 11 aneksa koji zatim slijede, nisu nikad prevedeni na domaće jezike, kao ni Popratna pisma (Side Letters) što sve zajedno predstavlja 'paket' koji zovemo Dejtonskim mirovnim sporazumom. Kako je ranije to rekao OHR, kao konačni tumač civilnog aspekta Dejtonskog mirovnog sporazuma, tih 11 aneksa nikada nije prevedeno, iako je postojala obaveza bh. vlasti da se formira jedna ad hoc komisija, 1996. godine, koja je trebala prevesti anekse na bosanski, hrvatski i srpski jezik, što se nije dogodilo jer se članovi komisije nisu mogli usaglasiti o konačnom prijevodu", podsjetio je.
Prema njegovim riječima, to znači, kako je i sam OHR kazao, da svih 11 aneksa, a među njima i Ustav Bosne i Hercegovine (ili Aneks 4) ostaju u službenoj verziji samo na engleskom jeziku.
"Sve ostale verzije prijevoda su neke radne i neslužbene verzije. Mi u kabinetu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića imamo kopiju originalnog Dejtonskog sporazuma na engleskom jeziku, sa svim potpisnicima sporazuma i sa svim njegovim dijelovima koje koristimo u svakodnevnoj upotrebi", dodao je Kovačević.
Konstituent i/ili konstitutivan
S obzirom na prethodno navedeno, naglasio je da je Ustav Bosne i Hercegovine u službenoj verziji moguće koristiti samo na engleskom jeziku i ponovio je da su sve ostale verzije neslužbene te da je to i stav OHR-a. Objasnio je zašto misli da se Ustav, kako je izjavio, često netačno i politički motivirano interpretira.
"Ako tome dodamo da je Ustav Bosne i Hercegovine, kao i sam Dejtonski mirovni sporazum, pisan terminologijom ili koristeći kategorijalni aparat iz anglosaksonskog prava, odnosno, da je mnoštvo stvari samo okvirno utvrđeno, za razliku od kontinentalnog prava koje u svojoj praksi ima veći stepen preciznosti u pisanju pravnih normi, onda dolazimo do jednostavnog zaključka - da se Ustav Bosne i Hercegovine veoma često netačno i politički motivirano interpretira", obrazložio je.
Onda se osvrnuo na to da li postoji suštinska razlika između termina konstituentnost i konstitutivnost.
"U tome se krije i odgovor o razlici termina konstituentnosti kako to piše u Ustavu Bosne i Hercegovine i konstitutivnosti kako to političke elite interpretiraju, nastojeći izvući neku političku korist. Taj termin konstituentnost nije moguće prevoditi direktno, već je potrebno poznavati njegovo temeljno značenje koje možemo sagledati i u latinskom korijenu tog termina koji kaže da se radi o 'sastojku' ili 'dijelu veće cjeline' te ga tako treba koristiti. Ono što daje posebnu dimenziju odnosi se na to da Ustav Bosne i Hercegovine nije, u bilo kojem svom dijelu, statusno odredio šta to zapravo znači 'konstituentni narodi' tako da je ovaj termin ostao u prostoru različitih interpretacija, u zavisnosti od političkih ciljeva onih koji ga interpretiraju. Zapravo, Ustav Bosne i Hercegovine nije uredio status 'konstituentnih naroda' da bi oni trebali imati bilo kakvu prednost ili prioritet u odnosu na bilo koga, te je samo konstatirao da postoje Bošnjaci, Hrvati, Srbi kao konstituentni narodi (u zajednici s Ostalima) i građani Bosne i Hercegovine koji proglašavaju svoj ustav", izjavio je Kovačević za Klix.ba.
U prilog svom mišljenju poziva se i na mišljenje Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Azre Zornić koji je presudio u njenu korist. Zornić je tužila Bosnu i Hercegovinu zbog toga što nije mogla biti izabrana u Dom naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, jer se ne izjašnjava kao pripadnica bilo kojeg konstitutivnog naroda.
"Recimo u predmetu 'Zornić', koji veoma precizno demaskira da se na 'konstituentne narode' moralo pristati kako bi se zaustavio krvavi rat i genocid. U međunarodnom pravu, kada imate princip da se sve mora donositi u najboljoj namjeri, s najboljom voljom i bez prisile, onda je jasno da je postojala prisila koja je proizvela 'konstituentne narode' (jer se na njih moralo pristati) što ne može imati trajni efekt, pa zato Evropski sud traži od vlasti Bosne i Hercegovine da obave neophodne ustavne reforme kako bi svi građani imali jednakost u svojim pravima", istakao je Kovačević.
"Ustavni sud koristi četiri različite verzije Ustava"
Kako je rekao, slična je stvar u vezi s time da se nastoji prikazati da su entiteti stvorili Bosnu i Hercegovinu ili da je oni tvore, što je apsolutno pogrešno.
"Jer u tome članu I/3 Ustava Bosne i Hercegovine piše da se Bosna i Hercegovina sastoji (consist of...) od dva entiteta, a ne da je ona sastavljena (comprised of...) od dva entiteta, što je logično jer entiteti nisu osnivači ili tvorci Bosne i Hercegovine, već njeni dijelovi od kojih se ova zemlja sastoji, isto kao što se sastoji od općina, gradova i kantona. Razlika u terminima 'sastoji se od' i 'sastavljena od' je velika", ukazao je.
Tvrdi i to da Ustavni sud Bosne i Hercegovine koristi četiri različite verzije Ustava Bosne i Hercegovine.
"Na kraju, ostaje kao zanimljiv podatak da Ustavni sud Bosne i Hercegovine, ne želeći ulaziti u njihov rad i donošenje odluka, koristi četiri različite verzije Ustava Bosne i Hercegovine, jer ostaje nepoznato kako to da se koristi tekst ustava na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, ako je jedina službena verzija ona na engleskom jeziku. K tome, ovi radni prijevodi Ustava Bosne i Hercegovine su različiti, što se može uvidjeti tako što se ode na internet stranicu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i otvori član I/2, pa se mijenjaju jezici i dobijete najmanje tri različite verzije istog člana Ustava Bosne i Hercegovine, gdje se u najmanje dvije neslužbene verzije ne pominje termin 'rule of law' ili 'vladavina prava' iako ona jasno piše u engleskoj verziji. To onda znači da prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja Ustavni sud Bosne i Hercegovine primjenjuje različite verzije člana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine, pa je upitno da je li je to činjenično stanje uopće pravilno utvrđeno, ako u barem dvije radne, prevedene, verzije nemate 'vladavinu prava' kao važan element. Podsjetimo da je taj član I/2 Ustava Bosne i Hercegovine bio pravni osnov za odluku u predmetu 'Božo Ljubić', što onda otvara više pitanja, a jedno je vezano za pravnu sigurnost građana Bosne i Hercegovine", zaključio je Slaven Kovačević u izjavi za Klix.ba.
