Latinka Perović: Popovića je u očaj bacala otupjelost Srbije prema genocidu u Srebrenici
Ističe da je Srđa Popović razmišljao o jednoj boljoj Srbiji.
''I stvarno... On je bio vrlo racionalan, osjetljiv i human čovek. Za njega Evropa nije bila samo tehničko pitanje. On je poznavao njene vrijednosti, bio im veliki privrženik i nadao se da je moguće ukorijeniti ih i u naše društvo'', istakla je za agenciju Anadolija Latinka Perović, koja se rijetko pojavljuje u javnosti i daje intervjue.
Nadalje, kaže da su ona i Popović dugo bili sagovornici i promišljali o svemu što se pripremalo u Jugoslaviji, o svemu što se kasnije događalo u toj zemlji, kao i o onome što se dogodilo nakon njezinog raspada.
''Veoma sam cijenila njegovo razumijevanje stvarnosti u Srbiji iz koje je proisticao njegov intelektualni i moralni angažman koji je njega ovdje, kao i sve ljude slične njemu, osamio. Ali je ostao trag u pokušaju da se ovdje možda moglo dugačije, bez neprijateljstava prema drugima, bez arogancije i gaženja prava vlastitih građana. Srđa Popović je prevashodno bio angažovan kao pravnik, kao intelektualac, kao čovjek koji je djelovao putem riječi, koji je bio nemilosrdan prema ocjenama zločina, posebno genocida, a naročito ga je u pravi očaj bacala ta ravnodušnost, otupjelost društva u Srbiji prema tome", ocijenila je Latinka Perović.
Perović je, također, podsjetila da je Popovićev posljednji angažman vezan za suđenje povodom ubistva srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Popović je, naime, bio advokat porodice pokojnog Đinđića.
"Popović je u tom ubistvu vidio nekakvu mogućnost. Naravno, nije mogao da se pomiri sa činjenicom da bude prešućen još jedan zločin, ne samo toliko nad premijerom koji je prokušao teške promjene u Srbiji nakon svega što se desilo, nego nad filozofom u Srbiji. Srđa je razumijevao višestruki značaj toga ubistva i stoga se na tome toliko angažovao. Srđa je sigurno simbolisao jedno htijenje u Srbiji ka racionalnom sagledavanju prošlosti i mogućnosti Srbije, nakon svega što se dogodilo i nakon uvida u sadašnju situaciju. Ali, mislim da on ne bi pristao na neku ulogu koja bi cijeli taj napor svela samo na njega, jer to bi značilo da ništa nije uspio u tom svom intelektualnom i moralnom djelovanju'', pojašnjava Perović, nekadašnji sekretar Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije (srpski liberali, 1968-1972).
U Srbiji, tvrdi ona, nije bilo mnogo ljudi Popovićeve "hrabrosti i uvjerenja", ali vjeruje da još ima takvih.
"Možda je Srđa otišao i ostavio jednu veliku prazninu, ali mislim da sa tim odlaskom nisu ostale njegove ideje", komentira ona.
Podsjeća da je Popović prošao jedan vrlo složeni intelektualni put.
"On je bio antikomunista i ja to smatram potpuno legitimnim. Nas dvoje smo pripadali različitim idejnim svjetovima. Ali Srđa Popović je od samog početka nagovještaja krize u Jugoslaviji razgovarao i sam Markom Nikezićem (nekadašnji društveno-politički radnik SFRJ i SR Srbiji, srpski liberal) i ljudima oko njega, da bi sa ratom, sa bilansom ratova koji se ogleda u razaranju zemlje, uništavanju njenih matrijalnih dobara, a naročito u toj bezobzirnoj mržnji i uništavanju ljudi, izvjesnu nadu imao oktobra 2000. godine. Mislim da su poslije sve vlade u Srbiji tu nadu (kod njega) jako slabile. On je taj događaj 5. oktobra 2000. godine razumijevao kao jedan puč, pokušaj da se skloni ta vlast koju je simbolizovao režim Sobodana Miloševića'', ističe Perović, te dodaje:
"'Ali je u svim tim unutrašnjim promjenama (Popović) gubio nadu, jer njih, zapravo, nije bilo. Možda je od te kritike nosilaca vlasti i na kraju vjere da samo promjenom vladajućih elita možete da dođete do novog društva, Srđa dospio do najviše tačke svoje zrelosti da razmišlja o samom društvu, pravilima, normama, o njegovoj, ako hoćete, dubljoj obnovi, na kraju života. Ti njegovi posljednji intervjui liče na njegov bilans, iako ga nažalost nisam tada viđala. Liče mi na nekakav njegov oproštaj i objašnjenje svoje uloge. Gledao je na trenutnu situaciju krajnje sumorno. Znate, krajnje sumorno gledaju i mnogi od nas. Ali je svako od nas pokušavao i pokušava da ne bude destruktivan, da racionalno misli i nešto uradi".
Govoreći o aktuelnoj vlasti u Srbiji Perović ističe da je ta vlast neuvjerljiva.
''Ona ima tešku hipoteku... Ali onda je nadnijeta nad tim ponorom. Vidi da izbora nema. Njena retorika je evropska, njen pokušaj da se zatvori pitanje Kosova, to ne može da ne dobije podršku. Ali, sve ostalo zavisi od borbe protiv te duge laži koja u Srbiji traje i njene borbe za tu pravu istorijsku istinu o tome šta se dogodilo'', ocijenila je Perović.
Perović je u jednom ranijem intervjuu spomenula kako je u ''Srbiji uvijek postojalo nešto što je hipnotisalo mase i što ih je okupljalo''. Prema njenom sudu ''mase u Srbiji su se uglavnom okupljale oko jednog cilja: stvoriti veliku državu u kojoj će živeti srpski narod''. Smatrala je da je ''to uvijek bio prioritet srpske politike, koji se, bez obzira na historijske okolnosti, nije mijenjao još od XIX vijeka; on je određivao ne samo odnose u Jugoslaviji, nego i odnos Srbije prema Evropi''.
Na pitanje koliko velikosrpske ideje na koje aludira, kao koncept i konačan ideal, žive u glavama onih koji trenutno vode Srbiju, bez obzira na njihovu aktuelnu retoriku i usmjerenost kao dizanju Srbije iz pepela, ugledna historičarka je odgovorila:
''To je rutinska tendencija u novovekovnoj historiji Srbije. To jeste jedna ideologija narodne države, narodne partije, partijske države koja ima svoju tradiciju u 19. i 20., pa i 21 vijeku. Jer, nećete dobiti politički pluralno društvo ako ostanete na državnoj privredi, partijskoj državi, ako se sve stranke programski bitno ne razlikuju i ne mogu jer reflektuju jedno socijalno homogeno društvo. Onda je stvarno pitanje kada sve ove karteristike o kojima govorim neće biti osnova za pokušaj neke nove avanture. Ali ona je bez obzira na komplikovanst balkanske situacije, mislim bezizgledna. Srbiji ne ostaje drugo nego što je moguće više da se koncentrira na sebe, na dobre odnose sa susjedima, da prihvati realnost'', istakla je Perović.
Osvrćući se na činjenicu da se u Srbiji nastavlja proces rehabilitacije komandanta Jugoslovenske kraljevske vojske u otadžbini, četničkog vođe u Drugom svjetskom ratu Draže Mihailovića, Perović je za agenciju Anadolija ocijenila da iza rehabilitacije Mihailovića stoji država Srbija.
"To je proces koji se u Srbiji odvija na jedan način već od polovine 80-tih godina. Sve što sam do sada pročitala ne govori ni o kakvom kredibilitetu pravne države. To je prosto jedna istorijska revizija koja se vrši iz istorijskih i političkih razloga, produbljuje te sukobe u srpskom društvu i ništa ne rješava. Ovo traje još iz vremena bivše vlasti. Jer, prvi Zakon o rehabilitaciji je donesen 2006. godine, pa je korigovan 2008. godine. Te se odluke donose pred sudovima. Dakle, država stoji iza te politike. A iza te politike stoji i taj koncept države. Ne vidim zašto bi se ona inače toliko angažovala", rekla je Perović.
Upozorila je da će rehabilitacija Mihailovića imati ozbiljne posljedice.
"Sigurno će biti posljedica po region, jer sa tom politikom vi nemate otvorena vrata ni prema jednoj zemlji u regionu. Sa tim ne možete ići u Hrvatsku, sa tim ne možete ići u BiH... To vas smješta negdje na vrelo arhaičnu istorijsku marginu koja je, zaista, u suprotnosti s vremenom. To nema veze ni sa naukom, ni sa nekim trendom oporavka regiona i njegove integracije. To je prosto jedna politika koja je dio mentaliteta i srpskog nacionalizma. Ona traje ne mareći za pravne i historijske činjenice", kazala je za agenciju Anadolija Latinka Perović.
