Ona je sa samo 27 godina bila predsjednica Antifašističkog fronta žena Srbije (AFŽ). Obavljala je dužnost sekretara Saveza komunista Srbije od 1968. do 1972. godine. S tog položaja je zajedno s Markom Nikezićem smijenjena pod optužnom za anarho-liberalizam.
Nakon ovog događaja se povukla iz politike. Počela se baviti historijskim istraživanjem i postala poznata kao stručnjakinja za srbijansku historiju 19. stoljeća, kao i za savremenu srbijansku historiju.
Radila je u Institutu za istoriju Srbije od 1976. do 1998. godine. Od 1993. do 1998. godine bila je glavni i odgovorna urednica magazina "Tokovi istorije". U svojim tekstovima naglašavala je da Srbija mora preuzeti odgovornost za zločine na području bivše Jugoslavije kako se ovakve stvari više nikada ne bi ponovile.
Neka od njenih najznačajnijih djela su: "Od centralizma do federalizma", "Zatvaranje kruga", "Srbija u modernističkim procesima XIX i XX veka", "Između anarhije i autokratije: Srpsko društvo na prelazima vekova", "Snaga lične odgovornosti", "Zoran Đinđić i srpsko društvo", "Dominantna i neželjena elita: Beleške o intelektualnoj i političkoj eliti u Srbiji (XX-XXI vek)"...
