Majka Šefika umrla od tuge i brige za Midhatom 15 dana prije njegove pogibije u Siriji
Na ulaznim vratima kuće u kojoj su živjele Midhatova majka Šefika i njegova mlađa sestra nalazi se Šefikina smrtovnica. Umrla je 15. maja u 54. godini, nakon nekoliko mjeseci borbe sa teškom bolešću. Komšije kažu da se razboljela i umrla od brige i tuge za sinom koji je nešto ranije otišao na ratište u Siriju.
"Otišao je prije nešto više od godinu dana, a nije joj se ni javio da će ići. Poslije su se čuli pa joj je rekao da je u Turskoj kod nekih prijatelja. U prvi mah je povjerovala jer je Midhat završio srednju školu, za hodžu, u Turskoj. Međutim, kasnije je saznala da je u Siriji i to ju je slomilo", ispričala nam je komšinica koja živi blizu kuće porodice Đono.
Midhatov otac poginuo u ratu u Mostaru
U toj kući trenutno nema nikoga, a nakon Šefikine smrti ostalo je upaljeno svjetlo iznad ulaznih vrata.
"Starija sestra je došla iz Njemačke kad je bila Šefikina dženaza i ona je odvela u Njemačku mlađu sestru, studenticu, kako ne bi bila sama tu u kući, posebno sada nakon majčine smrti", pričaju nam komšije.
Za Midhata imaju samo riječi hvale, govore da je to bio primjeran momak koji je ovdje završio dvije godine fakulteta, nakon što je u Turskoj završio srednju školu. Od naših sagovornika saznajemo da je stipendiju za školovanje u Turskoj dobio na osnovu toga što mu je otac poginuo u ratu, u Mostaru.
"Oni su iz Čapljine došli u Sarajevo poslije rata. Najprije su stanovali u Buća Potoku, a onda je Šefika ovdje prije oko pet godina kupila kuću i doselila sa djecom. Midhat je bio izuzetno fino dijete, završio je i dvije godine fakulteta, a onda se zbližio sa nekim vehabijama, pa više nije išao ni u lokalnu džamiju, nego negdje dalje, gdje se oni okupljaju. Poslije se zatvorio u sebe, a ni njegova majka nije voljela sa svakim o tome pričati", saznajemo od naših sagovornika.
Kuća porodice Đono ostala prazna
Dodaju kako je Šefika nakon Midhatovog odlaska u Siriji očito bila jako zabrinuta, ali se na to žalila samo jednoj od komšinica sa kojom smo pričali. Drugi naši sagovornici ističu kako je tu temu izbjegavala.
"Posljednji put se vidjela i čula sa njim putem interneta prije dva-tri mjeseca. Često mi se žalila kako brine za sina i strahuje za njegovu budućnost", priča naša sagovornica.
Druga komšinica nam kroz plač govori kako joj je veoma žao sudbine koja je zadesila ovu čestitu porodicu.
"Nije lako odgojiti dijete, a onda doživjeti tako nešto. Ne dao Bog nikom takvu sudbinu", kazala je ova žena plačući.
Iza nas je ostala uplakana uz kuću porodice Đono, koja je ostala potpuno prazna.
