Pogledajte
447

Mališani gradu Sarajevu posvetili pjesmu na znakovnom jeziku

Piše: M. N.
(Foto: Harun Muminović/Klix.ba)
Povodom 6. aprila, Dana škole i Dana grada Sarajeva, učenici Osnovne škole "Skender Kulenović" su pripremili posebnu priredbu pod nazivom "Obojimo život prijateljstvom". Mališani u crnoj odjeći i bijelim rukavicama, među kojima ima i autistične djece, otpjevali su dvije pjesme na znakovnom jeziku kako bi poručili da sva djeca moraju biti jednaka.

OŠ "Skender Kulenović" provodi inkluzivnu nastavu već 14 godina pod mentorstvom prof. dr. Arnele Borovac Bekan. Ova učiteljica je specijalizirana za oblast intelektualnih teškoća i do sada je iškolovala nekoliko inkluzivnih generacija. S ponosom ističe kako je jedan njen učenik s Downovim sindromom u srednjoj školi, druga učenica je osmi razred te ima dvoje u trećem razredu koji su danas učestvovali u priredbi.

"Djeca apsolutno nemaju predrasuda. Ona ne vide razlike već samo svoje vršnjake jednako važne kao što su oni. Mi ovdje pronalazimo potencijale i kod svakog učenika se trudim da vidim kojem potencijalu teži i uvodim stilove učenja koji su najdominantniji kod djeteta te tako prilagođavam nastavni plan i program", kazala je učiteljica Arnela.

Znakovni kao engleski jezik

Njena djeca iz odjeljenja III-2 otpjevala su sa školskim horom himnu škole i pjesmu "Ljubav je" na znakovnom jeziku. U njenom odjeljenju nema djece s oštećenim sluhom, ali su prepoznali znakovni jezik jednako važnim kao što su engleski, francuski ili bilo koji drugi jezik.

"Djeca su razvila senzibilitet i uživala ovih mjesec dana koliko smo radili na pjesmama. Djeca i roditelji su bili oduševljeni i sretni jer smo imali novi izazov i nešto drugačije od svakodnevnice. U mom odjeljenju je odlična radna disciplina. Imam 31 učenika i svi se odlično ponašaju jedni prema drugima i pomažu. Mi smo pravi primjer inkluzije i možda se i Evropa može postidjeti kada vidi kako mi to radimo", naglasila je.

Znakovni jezik učili su od članova Informativnog centra za gluhe predvođenih Naserom Husićem. Ističe kako nisu bili sigurni koliko brzo će djeca naučiti znakovni jezik jer su imali samo mjesec za dvije pjesme, ali da su ostali oduševljeni i šokirani jer su djeca već drugi dan naučila pjesmu.

"Nastavljamo saradnju sa školom i vjerovatno ćemo raditi i kurseve znakovnog jezika. Ovo je primjer da sva djeca moraju biti ravnopravna u našem društvu, posebno djeca s poteškoćama u razvoju, s poteškoćama sa sluhom, invalidi itd. Ovo je izuzetno dobar primjer inkluzije i važno je da djeca od malih nogu uče da nismo svi isti, ali da jesmo svi isti", rekao je Husić.

Autistični dječak progovorio

Mirsada Korjenić je majka dječaka Emira kojem je sa tri i po godine dijagnosticiran disharmonični poremećaj s elementima autizma. Odmah je ispisan iz redovnog vrtića i nakon opservacije i medicinskih pregleda upisan je u vrtić "Budućnost" koji pomaže djeci i roditeljima s poteškoćama u razvoju.

"Boravili smo godinu dana na poludnevnom boravku i dalo je rezultate zahvaljujući reagovanju u pravo vrijeme. Poslije smo ga upisali u OŠ Skender Kulenović. Bilo me je strah kako će reagovati i da ne bude izbačen iz redovnog školovanja, ali direktor je rekao da se ne brinem i upoznao me s učiteljom Arnelom. Ovdje je drugačiji rad i djecu uče prvo da smo ljudi pa sve drugo. Uče ih harmoniji, tome da razred nije bojno polje, da ocjene nisu mjerilo znanja i razvijaju pozitivnu atmosferu. Prvi dan je plakao, a sada ne plače. Nije pričao, a sada komunicira sa svojim drugarima. Ja sam presretna", rekla je Emirova majka. Dječak je učestvovao u današnjoj priredbi i pjevao na znakovnom jeziku.

Učiteljica Arnela kazala je kako ništa ne bi bilo moguće bez podrške menadžmenta škole koji se timski uključilo u rad s djecom i podržao njene vizije. I zaista, učitelji i nastavnici su zajedno s direktorom gledali priredbu, podržavali dječicu aplauzom i riječima ohrabrenja.

Sva su djeca jednaka

Pedagogica ove škole Mirsada Liskovica Muftić kazala je ponosno kako su oni škola koja prihvata svu djecu na jednak način i nastoje omogućiti razvijanje potencijala svakog djeteta koliko to djetetove mogućnosti dozvoljavaju.

"Recept je malo dobre volje i truda i onda i mi odrasli od djece s poteškoćama u razvoju možemo mnogo toga dobiti i naučiti. Žao mi je što sistem nije otvoreniji jer smo mi kao ljudi otvorenih srca i duša. Imamo dječaka koji je sada u srednjoj školi, a koji je završio osnovnu kod nas. I danas nas prepoznaje i obraduje nam se. Bio je dosta uspješan, ako ne u obrazovnom smislu, onda je bio u emocionalnom smislu veoma sretan i zadovoljan što je proveo vrijeme kod nas", rekla je pedagogica.