Materinski dom u Tuzli spas za majke koje se nakon porođaja ne mogu vratiti porodicama

Smještaj i adekvatnu pomoć mogu dobiti trudnice ili porodilje kojima je zbog teških socio-ekonomskih ili drugih prilika koje mogu dovesti do razdvajanja od djeteta potrebno privremeno zbrinjavanje.

Zbrinjavanje može trajati do godinu dana, s tim da u zavisnosti od specifičnosti situacije boravak majke i djeteta može biti produžen za izvjestan period.

"Korisnice u naš dom dolaze isključivo u saradnji sa nadležnim centrom za socijalni rad, čiji uposlenici prepoznaju situaciju na terenu, ako je u pitanju maloljetna trudnica, a ukoliko su u pitanju majke, odnosno porodilje stručnjaci u Univerzitetsko-kliničkom centru u Tuzli prepoznaju potrebu za smještajem, obavijeste centar za socijalni rad te se osoba upućuje kod nas", nastavlja naš sagovornik.

Problemi koji prethode dolasku štićenica u Materinski dom u Tuzli uglavnom su socijalne prirode.

"Riječ je o neželjenim trudnoćama u kojima otac ne želi da prizna očinstvo ili ono u krajnjoj liniji nije ni poznato, zatim da sredina osuđuje taj sam čin zbog čega pomajka pribjegava razdvajanju djeteta od majke, kao i da se porodica odriče kćerke. Također, kao jedan od problema često je navedena i nemogućnost izdržavanja djeteta", navodi nam Muharemović neke od problema sa kojima se susreću buduće majke sa potencijalnim rizikom od razdvajanja od djeteta.

Nakon što je stručno osoblje nadležnog centra za socijalni rad napravilo određenu procjenu, potencijalna štićenica se upućuje na dalju opservaciju u Materinski dom u Tuzli.

"Po samom prijemu štićenice pravi se dodatna procjena stanja te se potom izrađuje plan aktivnosti za kraći i duži vremenski period. U cijelom ovom procesu aktivno učestvuje tim stručnjaka kojeg sačinjavaju socijalni radnici, pedagozi, psiholozi te medicinsko osoblje", kaže Muharemović.

Pored smještaja, štićenice, između ostalog, dobijaju podršku pri ostvarivanju socijalnih prava, pružanje zdravstvene njege, podršku u razvijanju ličnih i roditeljskih kompetencija, kao i povezivanje sa adekvatnim resursima u zajednici.

"Ovdje je veoma bitna i podrška u povezivanju sa srodnicima, odnosno unapređenje porodičnih odnosa kako bi se stvorili uslovi za povratak majke u biološku ili supružničku porodicu. Sve ono što je potrebno našoj štićenici i njenom djetetu mi nastojimo obezbijediti iz vlastitih resursa ili u saradnji sa lokalnom zajednicom", naglašava on.

Osnaživanjem do samostalnog života

Poseban segment u cijelom ovom procesu zauzima i podrška u započinjanju, odnosno nastavku samostalnog života.

"Majke koje su boravile u našem domu imale su priliku završiti određene kurseve koji su im doprinijeli većoj konkurentnosti na tržištu rada. Shodno tome, imali smo majke koje su nakon smještaja od godinu dana pronašle zaposlenje te nastavile samostalno sa životom", ističe Muharemović.

S druge strane, usluga koju ovaj dom pruža nije iskorištena u punom kapacitetu. Od zvaničnog osnivanja do danas u Materinskom domu u Tuzli boravile su svega četiri štićenice.

Bitno je kazati i da je prije zvaničnog osnivanja ovog odjela Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli pružao sličnu uslugu smještaja za majke u riziku od odvajanja od djece, a pomoć je iskoristilo njih sedam.

"I pored potrebe koja postoji, a koja je utvrđena prema procjenama prilikom osnivanja doma, usluga koju nudimo nije iskorištena u cijelosti. Mi ćemo nastojati da centrima za socijalni rad i svim ostalim ustanovama koje mogu doprinijeti našem radu konkretnije predstavimo šta ta usluga nudi te vjerujem da će i broj korisnika biti veći", zaključuje Muharemović.