Meron: Zakon ne smije oklijevati da počinjeni zločin nazove pravim imenom

"Zločini koji su počinjeni 1995. godine proglašeni su genocidom u znak sjećanja na hiljade muževa, braće očeva i sinova, kao i svih drugih žrtava strašnih zločina u Srebrenici", rekao je Merona, a potom je pročitao dio presude:

"Kao jedan od najtežih zločina za koji ovaj Međunarodni su ima nadležnost kažnjavati, zločin genocida se izdvaja po tome što je posebno sramotan i zaslužuje posebnu osudu. Taj zločin je strašan već zbog svojih ogromnih razmjera. Njegov počinioci izdvajaju čitave grupe ljudi za uništenje. Oni koji planiraju i provode genocid, žele da liše čovječanstvo velikog i raznoraznog bogatstva koje čine njegovi narodi, rase, etničke grupe i religije. To je zločin protiv cijelog čovječanstva i njegove posljedice osjeća ne samo grupa koja je izdvojena za uništenje nego čitavo čovječanstvo i težina genocida ogleda se u strogim zahtjevima koji se moraju zadovoljiti. Prije no što se donese osuđujuća presuda za to krivično djelo, kada se zadovolje ovi uslovi, zakon ne smije oklijevati da počinjeni zločin nazove pravim imenom.

Nastojeći uništiti dio bosanskih muslimana, snage bosanskih Srba počinile su genocid. Oni su odredili za uništenje 40.000 muslimana koji su živjeli u Srebrenici. Oni su svim zarobljenim muškarcima muslimanima, i vojnicima i civilima, starim i mladim, oduzeli njihove lične stvari i dokumente, da bi ih smišljeno ubijali isključivo na osnovu njihove pripadnosti identiteta. Snage bosanskih Srba su znale kada su se upustile u genocid da će zlo koje su nanijeli ostati trajna rana bosanskih muslimana. Žalbeno vijeće nazvalo je ovo pravim imenom - genocid. Odgovorni će nositi stigmu i služiti kao upozorenje svima onima koji pomisle da počine takvo gnusno djelo".

Meron je istakao kako sudske presude same po sebi ne liječe duboke rane i ne vode pomirenju, te je zamolio preživjele žrtve i sve narode u BiH i regiji da pronađu snagu unutarnju kako bi ponovo izgradili svoje zajednice.