Miro Lazović o stvaranju Dejtona: Od spornog imena RS-a do Miloševićevog viskija
Bh. delegaciju u Daytonu činili su Alija Izetbegović, Haris Silajdžić, Miro Lazović, Ivo Komšić, Krešimir Zubak i Jadranko Prlić. Kako ističe Lazović na početku razgovora, bh. delegacija otišla je na mirovne pregovore sa velikim optimizmom.
"Moram reći da je to bio period kada je BiH u finišu ratnih zbivanja tragala za okončanjem rata, nakon što su propali svi mirovni pregovori do tada. Moglo se naslutiti da američka administracija ima ozbiljan plan tako da smo mi otišli sa optimizmom u Ohio. U prvim danima, na plenarnim sesijama, tražili smo rješenje za Sarajevo ali je to prekinuto jer je srpska strana bila dosta konfuzna u iznošenju zahtijeva. Zbog toga je i sam Milošević tražio da se o pitanju Sarajeva raspravlja na kraju pregovora", ističe Lazović na početku razgovora za Klix.ba.
S obzirom da je bh. delegaciju činila multietnička grupa političara, pitali smo Lazovića da li su prije samog odlaska na pregovore imali određenih nesuglasica po pitanju toga kako bi sporazum trebao izgledati.
"Na samom početku pregovora bilo je nesporazuma unutar naše delegacije, pogotovo zbog stava Richarda Holbrookea koji je izjavio da će postojati Federacija BiH i Republika Srpska. Komšić (Ivo op.a) i ja insistirali smo da se razjasni otkud ime Republike Srpske kada to ime nije prihvatio niti jedan državni organ. Dva dana smo raspravljali oko toga jer nam se učinilo da je to nešto što je nametnuto i što nema pravnu verifikaciju. Holbrooke je prekinuo raspravu i rekao da je to gotova stvar i da možemo samo govoriti o Ustavu BiH. Bilo je i određenih nesporazuma oko Posavine kada Krešimir Zubak nije htio potpisati ono što je bilo na papiru međutim treba istaći da su hrvatski članovi naše delegacije bili pod pritiskom Tuđmana koji je preko njih pokušavao realizirati svoje ciljeve", nastavlja Lazović.
Lazović ističe da su članovi svih delegacija bili nervozni, međutim, po nervozi su se posebno isticali lideri bosanskih Srba Momčilo Krajišnik i Nikola Koljević.
"Američka administracija vodila je individualne razgovore sa svim stranama tako da je teško govoriti o nervozi među delegatima, ali evidentno, svi su bili pod pritiskom američke administracije tako da je tu moralo biti i kompromisa i popuštanja. Naročito su van sebe bili Koljević i Krajišnik kada su saznali kakvo će biti rješenje po pitanju Sarajeva. Slobodan Milošević se nije puno osvrtao na njihove stavove te je sam rješavao stvari", ističe Lazović.
Pitanje Sarajeva i rečenica Slobodana Miloševića
U mnogim dokumentima spominje se i to da su postojali određeni prijedlozi da prema budućem uređenju Bosne i Hercegovine Sarajevo postane svojevrsni distrikt po uzoru na "District Columbia". Lazović ističe kako je bh. delegacija insistirala na cjelovitosti grada unutar BiH.
"Mislim da je taj prijedlog dolazio sa hrvatske strane ali smo mi insistirali na cjelovitosti grada i na kraju je tako i bilo. Sam Slobodan Milošević je prihvatio taj prijedlog te je izjavio "branili ste taj grad hrabro tri godine i zaslužili ste da pripadne vama." Moram istaći da je veliku ulogu o statusu Sarajeva imao Haris Silajdžić koji je u razgovoru sa Miloševićem insistirao na cjelovitom Sarajevu“, navodi Lazović.
Goražde i „Viski put“
Pored pitanja Sarajeva, koplja su se lomila i kada je u pitanju Goražde. Lazović ističe da su predstavnici SDS-a tražili da taj grad pripadne Republici Srpskoj.
"SDS je tražio da Goražde pripadne Republici Srpskoj međutim zahvaljujući porukama koje smo dobili iz Goražda, od boraca, gdje nam je rečeno da građani Goražda neće napustiti grad i da će ga braniti do kraja, mi smo dobili jake argumente da zadržimo grad unutar teritorije Federacije Bosne i Hercegovine. U jednom trenutku zbog pitanja Goražda bili smo spremni prekinuti razgovore i napustiti vojnu bazu, čak smo spakovali i svoje stvari, međutim dobro se sve riješilo", prisjeća se Lazović.
Kada je u pitanju Goražde, mnoge anegdote se vežu za mirovne pregovore u vojnoj bazi. Prema nekim, Milošević je prvo tražio da koridor prema Goraždu bude širine tri kilometra, međutim na intervenciju američkih generala, Milošević je prihvatio ustupke i proširio taj koridor preko 8 kilometara. Anegdota kaže da je tu večer Milošević popio mnogo viskija te je velikodušno pristao na sve ustupke. Na pitanje da li je istina da se baš sve tako odvijalo, Lazović nije mogao potvrdno odgovoriti ali kako ističe, da je Milošević mnogo pio, jeste.
"To su zaista nagađanja i anegdote. Činjenica jeste da je Milošević stalno kružio sa čašom viskija po vojnoj bazi. Često je ulazio i u prostorije gdje je bila bh. delegacija te je tražio Izetbegovića. U jednom trenutku Izetbegović je morao intervenirati kod Holbrookea gdje mu je rekao da mora opomenuti Miloševića da ne ulazi sa viskijem u njegov kabinet. Međutim, sigurno jeste razgovarao sa svojim delegatima uz viski dugo u noć o tome kako bi se trebao riješiti problem Sarajeva ali i ostalih dijelova koji su bili problematični", navodi on.
Najveća vrijednost Dejtonskog sporazuma je mir, sve ostalo je loše
Tokom ratnog perioda u Bosni i Hercegovini, bilo je mnogo pokušaja da se prekine rat. Redom su padali Kutiljerov plan, Londonska konferencija, Vance-Owenov plan i drugi. Do Dejtonskog sporazuma potpisan je samo Vašingtonski sporazum kojim je osnovana Federacija BiH. 25 godina nakon potpisivanja sporazuma, Lazović smatra da je bilo boljih sporazuma.
"Što se mene tiče, najbolji sporazum za BiH bio je Vance-Owenov plan kojeg smo prihvatili 1993. godine jer je čuvao cjelovitu BiH sa 10 kantona. Poslije toga Stoltenbergov plan je definitivno odbačen od strane Predsjedništva Republike BiH. Tu sam imao direktan sukob sa Tuđmanom i Miloševićem kada je u pitanju njihov pristup da se BiH mora podijeliti. 1994. godine smo dobili jasne stavove američke administracije da će u drugoj fazi sporazuma prostor pod kontrolom Vojske Republike Srpske biti pripojen Federaciji BiH te da će se cijela država zvati Federacija Bosne i Hercegovine. Ta druga faza otišla je nažalost ka fazi imena Republike Srpske", ističe Lazović.
Kada je u pitanju Dejtonski mirovni sporazum, Lazović smatra kako je njegova najveća vrijednost mir koji je donio.
"Najveća vrijednost je u tome da je zaustavio rat, ali svi drugi segmenti, naročito Aneks 4, su loši. To su loši temelji države, a na lošim temeljima ta konstrukcija podrhtava već 25 godina. Nisam zadovoljan sa onim što je postignuto ali smo isto tako od Holbrookea obaviješteni da će doći vrijeme za promjenu Ustava. Međutim, i danas je BiH poligon za političke sukobe u kome se pokušavaju mirnim sredstvima realizirati ratni ciljevi“, govori on.
Na kraju razgovora, Lazović smatra kako ne može doći do "Dejtona 2" ali da bi se nakon pobjede Joea Bidena u utrci za američkog predsjednika, stvari na prostoru Bosne i Hercegovine mogle početi brže rješavati.
"Ono što sam uvjeren jeste da će morati doći do promjene Ustava na način da se on prilagodi evropskim principima. Ne mislim da može doći do "Dejtona 2" ali nakon pobjede Bidena, njegova administracija i on u dogovoru sa Evropskom unijom će konačno imati aktivniju ulogu kada su u pitanju neriješeni problemi u BiH. Optimista sam za naredni period i mislim da će morati doći do nekih promjena u državi", zaključio je na kraju razgovora za Klix.ba Miro Lazović.
