Tačnije, u odgovoru na inicijativa Zvonka Marića (SBB), zastupnika u Skupštini KS vezano za imenovanje pješačkog mosta po Panonskom mornaru, navedeno je da to "ne trebalo biti predmet razmatranja", jer je pod sadašnjim nazivima most prepoznatljiv i zavden u brojnoj dokumentaciji.
Marićevu inicijativu da naziv bude promijenjen u most Đorđa Balaševića ili Balaševićev most razmatrala je Komisija za javna priznanja i obilježavanje historijskih događaja i ličnosti Općine Centar.
"Komisija za javna priznanja i obilježavanje historijskih dogadaja i ličnosti jednoglasno je donijela sljedeći zakijučak: Skenderija, most Skenderija iii Skenderija ćuprija je originalni, autohtoni naziv mosta, sastavnim je dijelom historije i tradicije grada Sarajeva, i kao takav se pojavljuje u historijskim dokumentima, arhivskoj građi, katastru, zakonskim i podzakonskim aktima, nematerijalnoj baštini i kolokvijalnom govoru, te ne bi trebao biti predmet razmatranja za izmjenu naziva", navedeno je u odgovoru Mariću.
Datira iz vremena Skender-bega
Podsjetili su da je prvobitni most Skenderija izgrađen od drveta u periodu između 1485. i 1490. godine, za vrijeme drugog mandata Skender-bega Mihajlovića kao bosanskog namjesnika. Izgrađen je ukoso u odnosu na tok Miljacke oko 100 metara nizvodno od današnjeg pješačkog mosta Skenderija, otprilike kod današnje biste Vladimira Perida Valtera. Most je povezivao Skender-begove zadužbine nakšibendijsku tekiju i imaret na lijevoj, i dvor i karavansaraj na desnoj obali Miljacke.
Iz Općine podsjećaju dalje da je Skender-begov sin Mustaj-beg Skenderpašić podigao oko 1515. godine na lijevoj obali i džamiju, koja danas ne postoji, a koja je bila prva potkupolna džamija u Sarajevu. Od XVI. stoljeća do danas čitav lokalitet se naziva Skenderijom, a unutar njega nalaze se: KSC Skenderija, most Skenderija, ulica Skenderija, MZ Skenderija-Podtekija.
Tri puta obnavljan iz temelja
Skenderija most je na širem lokalitetu kontinuirano postojao od kraja XV. stoljeća do danas. Popravljan je više puta, a od kraja XVIII stoljeća tri puta je obnavljan iz temelja; 1787., 1833., 1861. (o čemu postoji sačuvan kronogram autora Fadil-paše Serifovida) i 1881.
Da bi se umanjili troškovi održavanja mosta, a usred regulacije toka Miljacke, sarajevska gradska uprava je 1893. godine drveni most zamijenila željeznom konstrukcijom nekoliko desetina metara uzvodno, koja i danas postoji. Most je zadržao naziv Skenderija i nakon zamjene konstrukcije 1893. godine, i nakon izgradnje novog četvorotračnog mosta namijenjenog za motorna vozila 1970-tih godina.