Mostarski logoraši prvi put posjetili logor Heliodrom: Izlazak odavde je bio novo rođenje
Predsjednik Udruženja logoraša Mostar, Emir Hajdarović kaže kako je današnja posjeta tom mjestu veoma emotivna, jer od Sveučilišta u Mostaru koje koristi te prostore nisu dobili dozvolu za ulazak, ali ih je za razliku od ranijih godina kapija dočekala otvorena, tako da su uspjeli ući.
Podsjetio je kako je ovo obilježavanje početka raspuštanja logora, što je bio dugotrajan proces, te poručio da će taj dana svake godine obilježavati i sjećati se tortura kroz šta su prošli da se više nikada nikome ne ponove.
"Neki ljudi su izlazili i dvadeset dana nakon nas. Neki nikad nisu ni izašli. 54 osobe iz ovog logora se vode stradalima ili ubijenim na ovom prostoru ili na linijama fronta. Prema slobodnim procjenama ljudi, kroz Heliodrom je prošlo više od 10.000 građana Mostara i Bosne i Hercegovine", podsjetio je Hajdarević.
Ističe kako su u tom logoru bili i ljudi iz Novog Šehera, Jablanice, Stoca, Čapljine i drugih mjesta te da je sjećanje na raspuštanje logora za sve emotivno i danas.
"To je za sve nas ponovno rađanje i ponovno rađanje slobode. Žica je bila granica slobode. Mogli smo kroz nju samo gledati, ali preko nje nismo. To je bila najveća kazna. Bez ikakve osude i valjanog zakonskog razloga smo bili zadržani tu. Mnogi su doživjeli nevjerojatna maltretiranja. Ali od batina je teži gubitak ljudskog dostojanstva, jer su s vama radili šta su željeli. A kada do toga dođe, vi postajete predmet, a prestajete biti osoba", rekao je Hajdarević prisjećajući se teških logoraških dana.
Emotivan je danas i Amer Đulić koji ističe da je maloljetni logoraš koji prema svim konvencijama kao dijete nije trebao biti zatvoren.
"Prije dolaska ovdje, bio sam u tri logora, a to su Koštana bolnica, Dretelj i Gabela. Moje punoljetstvo je bilo u ovoj zgradi 27. decembra 1993. godine. Bio sam 233 dana u logorima HVO-a, a ovaj logor kao i drugi ima posebnu priču. Bio je kritičan jer se svakodnevno ginulo i odvodilo, a da se ljudi nisu vraćali. Često je bilo situacija da odavde odu tri kamiona, a vrati se jedan. Dio logoraša je ginuo, dio je bio ranjavan, a neki su bježali. Strah nam se ulijevao godinama", kazao je Đulić.
Ističe da je logor Heliodrom bio jedan od najvećih logora u Hercegovini, kroz koji je prošlo desetak hiljada ljudi.
Zbog toga smatra kako je najbitnije u svoj priči naglasiti je da su vlasti dosad osporavale obilježavanja godišnjice tih stravičnih događaja, ali da su sada prvi put uspjeli.
"Drago nam je. Imamo cilj da napravimo priču i postavimo spomen ploču koja će podsjećati šta je bilo u tom periodu", rekao je Đulić te naglasio, te naglasio, da se na to mjestu pravi muzej Hrvatskog vijeća obrane što smatra nedopustivim i pogubnim.
"To je kao da se muzej Vermahta pravi u Aušvicu. Te stvari nisu spojive. Ovdje bi se trebalo praviti spomen obilježja za 54 ubijena logoraša", poručio je Đulić
Ističe da je iz tog logora izašao 22. marta 1994. i da današnji dolazak na to mjesto bude emocije koje su potisnute godinama, te se prisjeća nemilih scena u zgradu iza njega, gdje su bile spavaone ali i Alena Jazvina, sobnog starješinu, koji mu je kako kaže par puta spasio život.
O tome, kako kaže, piše i knjigu, te naglašava da je Udruženje logoraša Stolac, čiji je on član izdalo već tri knjige posvećene logorima, jer sve što nije zapisano i dokumentovano, nije se ni dogodilo.
