Mustafa Spahić za Klix.ba: Onaj ko Cerića nagovora na ulazak u politiku, neprijatelj mu je na oba svijeta

Ključni princip u radu IZ bit će ka stvarima, ka izazovima, sadržajima. Neće biti ka ljudima (Ad hominem) već stvarima, procesima... Osnovni princip rada koji jeste poželjan i neminovno potreban jeste da budemo lojalni institucijama, ustanovama, organima, zakonima i proceduri, a ne da budemo servilni i odani samo ljudima. To je ono što je nakana, što je namjera, a Bog dželle šanuhu zna šta će se događati.

Kad gledam konkretno, direktno, izravno, samog reisu-l-ulemu Husein ef. Kavazovića, sve što on lično čini, jeste u okviru njegovog kapaciteta. To je pokušaj da institucionalizira rad na islamskoj sceni. I da sebe stavi u funkciju institucionalnog rada, a ne personalizacije i individualizacije rada. Dakle, u svojim kapacitetima on to pokušava, ali u granicama svojih i kapaciteta saradnika koji sa njime rade. Ali tu moramo biti krajnje pažljivi i oprezni. Ipak, to je novo u odnosu na prasku prethodnih 20 godina. Moramo se privikavati, snalaziti i krajnje dobre namjere i iskrene želje pokazivati, ali i krajnje otvoren, jasan i objektivan i iskren pristup imati.

Da li će se donošenjem novog Ustava može očekivati zaustavljanje političkog utjecaja na rad IZBiH?

Zar ne primjećujete za ove dvije nepune godine da IZ BiH, konkretno od dolaska reisa Kavazovića, u svim svojim nastojanjima i u svim svojim nastupima, posebno u nastupima reisa Kavazovića i šefa Ureda za javnost IZ prof. dr. Dževada Hodžića, u pisanjima Preporoda, Glasika, Mualima..., dakle, da se u svim tim nastupima IZ ne miješa niučiji konkretni posao.

Islamska zajednica generalno istrajava na strateškim ciljevima, na strateškoj orijentaciji i na izvornoj strateškoj brizi za muslimane. Ali za muslimane kao muslimane, za njihovo biće i njihovo ziće, za njihov identitet, za njihov dignitet, za njihovu vjerodostojnost, za neupitne islamske vrijednosti.

A ne miješa se u ove konkretne političke priče. A politika je, po Aristotelu, najviša nauka, način rješavanja interesa među ljudima, promicanje općeg dobra. U tom smislu ne postoji normalna osoba koja nema javni i politički angažman. A u konkretne političke relacije se ne ulazi. Vidite, Islamska zajednica se optužuje da se 'manje čuje'. Kompletna postava IZ pokušava svakog da ohrabri da radi svoj posao. I političare, državnike, privrednike, diplomate, ali i univerzitete, fakultete... Ali kad dođe stani-pani, IZ je tu. Znate da se reis Kavazović prvi oglasio kad je zapaljeno Predsjedništva BiH 7. februara, prije političara.

Dakle, imamo preorijetaciju u odnosu IZ prema sveukupnom javnom, političkom i društvenom životu, u osnovnoj orijentaciji, da svako na svoj krajnje savjestan, stručan, kvalitetan, meritoran način radi svoj posao. Ali vi uvijek unutar naše isfrustirane i izmanipulisane javnosti imate onu: ako se javi, što se javi, ako se ne javlja, što se ne javlja. IZ na čelu sa sadašnjim reisom Kavazovićem javlja se na strateška i fundamentalna pitanja koja su sudbinska za život pojedinca, braka, porodice i društva kao cjeline.

Vi imate tri forme života. One se nikad ne mijenjaju. Prva je život u zajednici, na temelju vjere, vjerozakona i kulture. Imate uživanje u okviru svjesnog, namjernog, ciljanog, programiranog griješenja. Najveći motiv jeste profit, zarada, probitak i dobitak. Pogotovo ako se ostvaruje preko droge, alkohola, preko zarade tijelima, posebno kroz pornografiju i skidanje muških i ženskih osoba.

Treći oblik života jeste ono što se u Kur'anu naziva idžra. To je perverzija ili iživljavanje gdje više uopće nije cilj života ni uživanje, ni prostitucija čak, već iživljavanje. A iživljavanje je da radiš ono što nikad nikome nije naumpalo i što nikad niko nije radio. To iživljavanje ide u pedofiliju, u sve moguće forme života, koje znače kraj života, a to je ustvari urušavanje sustava bilo kakvog smisla, sadržaja, cilja, norme, forme, vrijednosti i smisla života.

Kakav je, s druge strane, onda pozicija države BiH? Zemlja se sve češće želi pokazati neuspješnim projektom?

Ima situacija takva kakva jeste, ali postoje i naše strahovite zablude i iluzije o stanju i u svijetu i u BiH. Čitao sam nedavno reportažu u kojoj se navodi podatak da 30.000 ljudi godišnje izvršava samoubistvo, da su strahovito teški uvjeti rada. Surov oblik eksploatacije rada i jako loša socijalna, zdravstvena prava, ljudi rade preko 12 sati i imaju jedan ili nijedan dan slobodan. Teški su uslovi života. Pazite, od 2007. godine traje strukturalna, konzistentna, koherentna, dubinska svjetska kriza s kojom se čovječanstvo nikad nije susrelo apsolutno održava.

Nema ko kod nas nije žrtva u manjoj ili većoj mjeri učesnik krize. Ali, imamo i problem obrazovanja od osvnovne škole do fakulteta. Ja vam se kunem Bogom da su nekad s malom maturom Austro-Ugarske ljudi u općem obrazovanju bili obrazovaniji od sadašnjih magistara ili doktora nauka. Mi se uglavnom svi skoncentrišemo na ove političare i političke stranke. A tu su ekonomija, fakulteti, škole... Nema ovdje nijedan segment života koji ne treba staviti pod lupu i pod pitanje. Drugo, nevjerovatan je broj ljudi kod nas koji glume gospodu bez pokrića koji su stvarno rasipnici bez razloga. Kad su u pitanju Bošnjaci, to je nacija univerzalnih sveznalica i konkretnih neznalica. Drugo, dajemo odgovore na sva pitanja svijeta za koja nas niko ne pita. A kad treba nešto konkretno uradit, onda nam je to ispod poniženja...

Imamo li onda razloga brinuti za ovu zemlju? Poteže se pitanje BiH u evropskim tendencijama. Kako izaći iz ćorsokaka...

Bosna je apsolutno limitirana Daytonom. Aneksom 10 OHR je apsolutno nadređen bilo kojoj instituciji i pojedincu u BiH. Generalno, nikad više percepcija i slika BiH u javnosti SAD i EU neće biti kao od 11. septembra 2001. do marta 2014. godine. Događaji u Ukrajini su apsolutno promijenili percepciju Bosne u očima Amerike i Evrope. Oni su bez obzira na sve naše traljavosti i slabosti vidjeli na primjeru Ukrajine vuka u potoku. Tu su onda Dodik i njegove prijetnje secesijama i odcjepljenjima... Sve je su to slike Krima, Južne Osetije, Abhazije, dijela Moldavije.

SDA se u svojim programskim načelima i osnovima, kao stranka muslimanskog kulturnog povijesnog kruga bošnjačkog naroda, verificirala sebe u najtežem iskušenju, u organizaciji odbrane u toku agresije. Tu njenu političku ulogu u organizaciji odbrane, niko normala ne može da ospori.

Drugo, posebno izvan Sarajeva, bez obzira na sva moguća iskušenja, uspone, padove, skretanja, slabosti, na terenu, SDA je ostala politički lik i oblik bošnjačkog naroda u politici.

A naravno da će najviše dobiti na izborima u činjenici koliko su se glasači razočarali u one koji su sad na vlasti. S te strane, u SDA predstoji jedna blaga evolucija konsolidovanja, jačanja i ona će biti prva po dobivanim rezultatima u oktobru 2014. godine. U SDA je, od početka do sada, najveća zamka, slabost, unutar same nje. A Marks je govorio da se unutar svakog društva kriju klice njegove slabosti i propasti, najveće moguće slabosti SDA. To je slučaj i sa drugim strankama, jeste unutar njih samih. Nevosino, oni će se konsolidirati, stabilizirati.

S obzirom na karakter bolesti aktuelnog predsjednika Tihića, stranka mora izabrati predsjednika. Tu je i Kongres 2015. godine. Bakir Izetbegović će da bude novi predsjednik. To se vidi, a samo Bog zna budućnost, da će Bakir Izetbegović biti predsjednik.

On ide osnovnim političkim principom koji je u ovako turbuletnim vremenima jako koristan; osnovni princip jeste 'ko je sa nama', a ne 'ko je protiv nas'. To je važan princip u okviru političke saradnje i komunikacije.