Intervju / Načelnik Rudog Rato Rajak je član Radikalne stranke, ali mu priznanje odaju i antifašisti
Vjerovatno ste prvi član SRS-a koji je dobio zahvalnicu antifašista?
Ja sam ponosan na činjenicu da je SABNOR Sarajeva prepoznao nastojanja općine Rudo da sačuva sva antifašistička obilježja u Rudom i da u maniru dobrog domaćina, u skladu sa svojim mogućnostima, za 22. decembar, na rođendan Prve proleterske brigade, ugosti i prijateljski dočeka sve antifašiste i pobornike NOB-a. Vjerujem da pripadnost nekoj političkoj partiji ne određuje čovjeka u njegovom punom kapacitetu. Kao načelnik općine, bez obzira na stranačku pripadnost, trudim se da istaknem sve ono što treba da spaja narode u BiH, a smatram da je antifašizam jedna od vrijednosti koja nas zbližava, kojom treba svi da se ponosimo i čije tekovine treba njegovati.
Zašto baš Srpska radikalna stranka RS-a i kakav je njen rejting u Rudom?
Član sam SRS-a RS od 1997. godine. Zajedno s grupom prijatelja koji su do tada bili apolitični, kao i ja, odlučio sam da se uključim u politički život naše općine, da zajedno pokušamo promijeniti tadašnje stanje nabolje. Jedina registrovana politička partija u Rudom, koja je mogla biti alternativa tadašnjem vodećem SDS-u, je bila SRS i zato smo se priključili toj stranci. Pobijedili smo na prvim poslijeratnim lokalnim izborima. SRS ne uživa nikakav poseban ugled, niti ima neki poseban rejting u našoj općini, kao ni u cijeloj RS, ali nas nekoliko pojedinaca smo svojim autoritetom omogućili da nam građani Rudog ponovo ukažu povjerenje 2012. godine i od tada sam u mandatu načelnika Općine Rudo. Sve ovo vrijeme nismo mijenjali stranački dres, smatrajući da bi to bila neozbiljna pijačna trgovina, bez obzira na to što je danas ova stranka na ivici opstanka u Republici Srpskoj.
Zgrada Općine Rudo čiji ste načelnik još uvijek se nalazi u ulici Draže Mihailovića, kao i partizansko groblje? Kada će doći do promjene ovog naziva i je li to moguće?
Općina Rudo je specifična po mnogo čemu pa i po ovoj situaciji kada se i općinska uprava i Partizansko groblje nalaze u ulici koja nosi naziv Đenerala Dragoljuba Draže Mihailovića. Kako je došlo do ovoga? Potrebno je poznavati historijsku činjenicu da je Rudo nosilo ravnogorski pečat tokom Drugog svjetskog rata, a Prva proleterska brigada je u Rudom formirana sticajem okolnosti, bez ijednog Ruđanina u svom stroju. Simpatizeri Ravnogorskog pokreta su godinama u periodu Socijalističke Jugoslavije s negodovanjem posmatrali veličanje partizana i NOB-a i, prema njihovom mišljenju, istovremeno zanemarivanje antifašističkog i jugoslavenskog doprinosa Ravnogorskog pokreta i samog Draže. Početkom prošlog rata, ekspanzija nacionalnog naboja i strasti je omogućila da tadašnja Skupština Općine promijeni postojeće nazive ulica i tako je Rudo, umjesto ulice Prve proleterske brigade, dobilo ulicu Đenerala Dragoljuba Draže Mihailovića. Smatram da svi ljudi imaju pravo na svoja uvjerenja, sve dok ne vrijeđaju i ugrožavaju druge. Ako je trebalo na neki način obilježiti historijsku privrženost Rudog Ravnogorcima, moglo se to uraditi na prikladniji način, na drugom mjestu i zadržati stari naziv ulice Prve proleterske, jer je to historijsko i antifašističko obilježje Rudog. Mislim da će doći vrijeme da se stvari stave na svoje mjesto.
Bilo je inicijativa čak i o rušenju spomenika Prvoj proleterskoj, no to se nije desilo. Koliko Ruđanima danas znači podatak da je u Rudom osnovana prva antifašistička brigada u tadašnjoj porobljenoj Evropi?
E, to je ona specifičnost Rudog! Rekoh da nosimo ravnogorski pečat, ali istovremeno, Ruđani nisu dozvolili ni u najgorim ratnim vremenima da se ruše ili oskrnave spomenici NOB-a, Prve proleterske, niti nadgrobni spomenici u "tuđim" grobljima u našoj općini. To govori da nam je ipak stalo do slobodarskog, antifašističkog naslijeđa naših naroda. Moja poruka svima u BiH, kada je riječ o ovom pitanju, je da trebamo isticati svako zajedničko dobro koje je obilježilo našu prošlost, koje zbližava narode u BiH, koje ih predstavlja boljim u očima ostalog svijeta, a radi naše bolje budućnosti.
Vaš odnos prema prošlosti, proteklom ratu i počinjenim zločinima i zločincima?
Ja s ponosom ističem da sam Srbin. Mrzim rat i molio sam Boga da do njega ne dođe. Kada je do rata ipak došlo, kada je na površinu isplivalo svo zlo u nama, kada je razum zgažen, nisam se izvukao iz svega i bio sam učesnik proteklog rata kao borac Vojske Republike Srpske, uz svoj narod. Dobro sam vodio računa da "ne uprljam ruke" u tom užasu, da budem odgovoran borac, da i pred Bogom ostanem čovjek. Iz ovoga proizilazi i moj odnos prema ratu. Poštujem svakog čestitog borca u svakom narodu i gnušam se svakog zločina koji je počinio neki monstrum ili kukavica, bez obzira kom narodu pripadao. Svaki normalan čovjek, i pred svojom savješću i pred Bogom, mora iz duše iskazati pijetet prema svim stradalnicima ovog rata, a posebno prema nevinim civilnim žrtvama.To moramo činiti radi naše zajedničke budućnosti i da bi se čovjek razlikovao od životinje.
Rudo je poznato, između ostalog, po Sokolovićima, Prvoj proleterskoj, ali se često spominje i u kontekstu počinjenih zločina u Štrpcima ili Sjeverinu. Koliko je ovakva prošlost teret na leđima jedne male općine? Vama lično?
Rudo jeste "kompleksna općina". Rudo je nastalo kao vakuf Mustafe paše Sokolovića, a Ruđani se ponose što je upravo Rudo rodno mjesto, gnijezdo i ishodište velikih Sokolovića. Potrebno je istaći da je Rudo poznato po tome što su se vijekovima ovdje ljudi trudili da gaje dobre međunacionalne odnose, posebno između Bošnjaka i Srba. Sva ratna zbivanja u prošlosti su ta nastojanja dovodila u ozbiljna iskušenja i ispite ljudskosti. Niko ta iskušenja u BiH nije prolazio sasvim čist, ali je Rudo ipak prednjačilo u odnosu na druge. Mislim da je to slika Rudog i u proteklom ratu, desili su se, nažalost, i Štrpci i Sjeverin, ali je vrlo važno istaći da Ruđani nisu učestvovali ni u jednom ovom stravičnom događaju. Cijela BiH nosi težak teret prošlog rata, kao i prethodnih. Zato smo svi mi danas obavezni, zbog budućih pokoljenja, da u svakoj prilici i na svakom mjestu osudimo pogubno ratno zlo, da ističemo ono što nas zbližava i ono plemenito u nama, a ne da se zarad partijskih i ličnih interesa trudimo da u svakodnevnoj politici potičemo razlike, vjerske i nacionalne strasti, često o beznačajnim pitanjima.
Činjenica je da ljudi odlaze iz ovih krajeva! Da li je glavni razlog nezaposlenost i šta činite da poboljšate ambijent za ostanak ljudi? I za povratak raseljenih Bošnjaka?
Ja sam potpuno razočaran u stratešku politiku i države BiH i Republike Srpske. Vodili smo ostrašćene ratove da bismo "sačuvali" narode i teritorije, a sada nam, u miru, ljudi masovno odlaze, bez razlike bili Bošnjaci, Hrvati, Srbi, ili neko drugi. Svi smo taoci nekolicine visokih političara, tajkuna i kriminalaca koji su privatizovali državu, opljačkali nas do gole kože i predstavili svijetu u najružnijem svjetlu. Kada narod za trenutak bude svjestan bijede i besperspektivnosti u kojoj živimo, ova vodeća oligarhija odmah spremno reprodukuje neku novu "političku krizu" na trivijalnim temama, i gle čuda, mi se po ko zna koji put stalno pecamo na bačenu udicu sa puno strasti. Mladi ljudi, koji nemaju šansu za zaposlenje u svojoj sredini i nemaju mogućnost da stvaraju porodicu, koji stalno slušaju i gledaju crnilo oko nas, nemaju drugu alternativu od odlaska u potragu za boljim životom. Odlaze bilo kuda, najviše u inozemstvo. Posebno su eksponirane u tom pogledu one općine koje već dugo nose teret nerazvijenih i izrazito nerazvijenih, kao što je i Rudo. Logično je da u ovakvim sredinama i povratak raseljenih nema željeni kapacitet, jer nema samoodrživosti. Zato se i povratnička populacija uglavnom sastoji od starijih ljudi, koji su većinom završili svoj radni vijek i stekli penziona primanja i imaju izraženiji emotivni odnos prema svom zavičaju, u odnosu na mlade. Samo otvaranje novih radnih mjesta je preduslov da se zadrži stanovništvo na ovim prostorima. Također smo svjesni da država ama baš ništa ne čini da pomogne ovaj proces i zato pokušavamo iskoristiti sve vlastite raspoložive resurse i potencijale da pomjerimo ekonomsko-privrednu sliku Rudog nabolje. Prije svega smo se usmjerili na poljoprivredu, energetiku i turizam. Imamo određenih pomaka, posebno u malinarstvu, i to nas ohrabruje da nastavimo dalje.
Alarmantan je podatak da se u škole u Rudom upisuje sve manje djece?
U Rudom je prošle godine, u dvije osnovne škole, bilo upisano ukupno 35 đaka prvaka. Ove godine je upisano svega 27 učenika u prvi razred obje škole. Ovo jeste alarmantan trend, a uzroci, prije svega, leže u odlivu mladog reproduktivnog dijela populacije, o čemu smo prethodno govorili. Mladi odlaze, sela se gase, a jedino ih može zaustaviti sređena država, sa mogućnošću zapošljavanja bez odgovarajuće partijske knjižice, pristojnim zaradama, država sa stabilnim mirom i perspektivom. Nevjerovatnim se čini da mi nismo sposobni na pravi način koristiti nemjerljivo bogatstvo koje nam je Bog podario i naši preci sačuvali, već to arčimo, uski krug ljudi se bogati, a ostali žive u bijedi, ili bježe u potrazi za boljim životom. Čovjek se neminovno zapita da li smo mi, narodi u BiH, ovakvim odnosom i zaslužili pred Bogom da upravljamo i koristimo blagodati koje su nam date? Možda bi to neko drugi znao više cijeniti?
Kakve su mogućnosti za otvaranje radnih mjesta, zadržavanje ljudi na ovim prostorima?
Vrlo male, jer nijedna općina ne može odgovoriti ovim izazovima bez ozbiljnog strateškog pristupa države. Naša država je karikatura i kao takva nije sposobna da se uhvati ukoštac ni sa mnogo manjim problemima od ovog. I ono što smo imali kao vrijedno, degradirano je i danas služi podsmijehu, pogledajte na šta nam liče školstvo, zdravstvo i svaki drugi segment jednog složenog mozaika koji treba da bude kvalitetan temelj naše budućnosti. Naravno da u tom kontekstu, kao načelnik općine, imam vrlo malo mogućnosti da pomognem građanima u rješavanju njihovih problema, a oni se u ogromnoj većini odnose na nemogućnost zapošljavanja i osiguravanja osnovnih egzistencijalnih potreba.
S jedne strane iz Rudog se šalju poruke zajedništva, a s druge strane je, čini se, potpuna nebriga države. Kako to promijeniti?
Ako već nismo u prilici u Rudom nadomjestiti ono što bi država trebalo da uradi na investiciono-ekonomskom razvoju i na drugim poljima gdje se očekuje da država bude pokretač i nosilac aktivnosti, onda bar možemo i hoćemo sami da gradimo dobre međunacionalne, međuvjerske, komšijske i ljudske odnose. Bez ovakvih odnosa, ova država i naši narodi nemaju dobru budućnost, pa čak i da ekonomski procvjetamo i potpuno zaustavimo iseljavanje. Svi ljudi, a posebno oni na bilo kojim funkcijama, u svim narodima, u svim konfesijama moraju raditi na uvažavanju drugog, drugačijeg, na međusobnom poštovanju i razumijevanju. Niko nam nije bliži, preči i važniji, toliko toga zajedničkog dijelimo i zar smo toliko stupidni da svojim potomcima ostavljamo teret mržnje i zla, to nikome ne može donijeti dobra. Uvijek ćemo dijeliti ovo isto nebo i zemlju i zato smo dužni isticati ono pozitivno među nama i u nama radi boljeg sutra.
Koji su najvažniji potencijali ovog kraja? Šta vi preferirate kao šansu za Rudo?
Kvalitet života u Rudom je u skladu s vremenom i državom u kojoj živimo. Ljudi se uglavnom bave poljoprivredom i generalno nisu zadovoljni, jer previše vremena je proteklo u nadi da će se mladi početi zapošljavati i da će se kvalitetnije živjeti.U razvoju poljoprivrede, a posebno u malinarstvu, već smo ostvarili značajan napredak, dosta se radi na polju energetike i korištenju hidropotencijala rijeke Lim i njegovih pritoka, a na polju turizma smo ostvarili tek prve ozbiljne korake. Poslije izgradnje kvalitetnog hotela u Rudom nadomjestili smo nedostatak smještajnih kapaciteta, a sada nam predstoji ozbiljan posao na kvalitetnom definisanju i promovisanju moguće turističke ponude Rudog.
Funkcioniše li još uvijek Vodeni ćiro? Može li Rudo ponuditi i neke nove turističke atrakcije s obzirom na to da je priroda ovdje veoma lijepa i specifična?
Vodeni ćiro je naravno u funkciji, pokušavamo da na adekvatan način turistički istaknemo i druge potencijale općine, kao što su kanjon Lima, rijeka Krupica, Strgačina, Bijeljevine, Cvrkote, seoski turizam, lov i ribolov, planinarenje, Sokolovići itd. Nadam se da će u dogledno vrijeme Rudo postati prepoznatljiva turistička destinacija.
Je li budžet općine još uvijek stabilan?
Ja moram reći, iako to može zvučati hvalisavo, da smo mi jedna od rijetkih općina koja ima apsolutno stabilan budžet. On iznosi 4,5 miliona i nije opterećen nikakvim dugovanjima. Nismo kreditno zaduženi, nikome ne dugujemo niti jednu KM, sve svoje obaveze izvršavamo uredno i na vrijeme prema svim korisnicima. U našem širem okruženju mi smo općina koja, u odnosu na budžet, najviše izdvaja za potrebe socijalnih korisnika, za podsticaje u poljoprivredi, za školstvo, kapitalne investicije i sl. Ove godine mi investiramo u kapitalnu infrastrukturu i razvojne projekte blizu 970.000 KM vlastitih sredstava koja se realizuju iz redovnih prihoda ove godine i iz ostvarenog suficita iz prethodne godine.
Kako funkcionišete s odbornicima u Skupštini Općine? Ko u Rudom čini vlast, a ko opoziciju?
Nemam dobar odnos s odbornicima SO Rudo. Znam da je tako i u većini općina u BiH. Opet krivim državu i nakaradni izborni zakon koji je omogućio da bilo ko s ulice može biti odbornik. Funkcija odbornika je danas postala predmet trgovine, zadovoljavanja grupnih i ličnih interesa, prilika da se ucjenama dođe do onoga što ti ne pripada i slično. Pošto ne pripadam kategoriji koja je podložna pritiscima i ucjenama, često se nalazim u prilici da moj posao i ja sam trpimo posljedice takvog odnosa. Opoziciju u SO predstavljaju SNSD, Socijalistička partija RS, DNS, PDP, Čavićev NDP. Ostali su pozicija.
Da li je moguće napraviti od Rudog mjesto u koje ljudi rado dolaze i u kojem dobro žive?
Ja vjerujem da će Rudo biti mjesto u kojem se ugodno živi i mjesto u koje se rado dolazi. Mi dajemo sve od sebe, a kada bi država bila malo više država nego što jeste i kada se na male općine ne bi gledalo s visine i s pažnjom koja je proporcionalna glasačkom potencijalu, uvjeren sam da bismo puno lakše i brže stigli do željenog cilja.
Ovih dana su planirane neke svečanosti u Rudom?
- juli, Petrovdan, je Dan Općine Rudo, Krsna slava općine i Crkvene općine Rudo. U okviru Petrovdanskih svečanosti općina organizuje niz kulturnih, sportskih i zabavnih manifestacija i Ruđani ugoste puno gostiju, a Pravoslavna crkva na Petrovdan u porti Hrama Sv. Apostola Petra i Pavla organizuje tradicionalni narodni vašar.
Zamjenica gradonačelnice Sarajeva poručila da napušta BiH, kaže da je razočarana u vlast
