Nalogodavac napada na "Tuzlanski konvoj spasa" još nije osuđen jer predmet luta tužilaštvima
Iz Fonacije Istina, pravda, pomirenje koja ima određenu dokumentaciju vezano za ovaj zločin, navode da cijeli slučaj već nekoliko godina ima ustaljenu matricu lutanja. Kako pojašnjavaju, sve se odvija tako da Tužilaštvo BiH predmet proslijedi tužilaštvu Srednjobosanskog ili Zeničko-dobojskog kantona, koji potom sve vrate na početak, odnosno na primarnu adresu.
"I dalje taj predmet luta između sarajevskih, zeničkih i travničkih adresa tužilačkih institucija. Taj zločin je nemoguće istraživati, a ne doći u instituciju kao što je naša fondacija koja ima dio dokumenata i svjedočenja ljudi koji su bili ranjeni u koloni. Bitno je reći da je to jedan od najperverznijih ratnih zločina jer je riječ o napadu na konvoj koji se vidio i iz aviona i mogao se pratiti sa svih planina", kazao je predsjednik Fondacije Istina, pravda, pomirenje Sinan Alić.
Riječ je o konvoju humanitarne pomoći u kojem su se prevozili hrana i lijekovi za pomoć stanovništvu tadašnjeg okruga Sjeveroistočne Bosne, a u njemu se nalazilo 146 kamiona, 20 automobila i dva sanitetska vozila.
"Neselektivnoj pucnjavi koja je nastala od HVO-a pridružili su se i stanovnici okolnih sela te se dogodila opća pljačka onoga što se nalazilo na kamionima, od riže, brašna, ulja, sanitetskih pomagala…", naglašava Alić.
U nemilom događaju 4. juna 1993. godine podaci tuzlanske fodacije kazuju da su smrtno stradali vozači iz konvoja Fikret Hadžibeganović, Fikret Ademović, Mustafa Karić, Hamdija Mutišević, Hasan Gušić, Hazim Grahić i Adil Akeljić. Sudbina Salke Memića i danas je nepoznanica, a uz njega se traga i za još tri osobe.
"Samo zbog ovih imena neko treba da odgovara, a da ne spominjeno i opljačkani novac. U kešu je pokradeno milion i 1.300 njemačkih maraka, a samo Tuzla je pretrpjela štetu od osam miliona njemačkih maraka, uključujući robu i novac koji je rodbina svojima slala tim kanalima", nadovezuje se Alić.
Zločinu su svjedočile medijske ekipe HTV-a i BBC-a čije su kamere zabilježile granatiranje. Kao glavnog odgovornog zbog neprocesuiranja zločina iz Fondacije Istina, pravda, pomirenje navode Marinka Jurčevića, vojnog tužioca HVO-a, a nakon toga i glavnog tužioca Tužilaštva BiH.
"Ko god bude vodio ovaj predmet mora pokucati na adresu Marinka Jurčevića jer je bio tužilac. Drugi čovjek se nalazi na odsluženju zatvorske kazne i riječ je o Milivoju Petkoviću, drugi čovjek HVO-a i načelnik štaba koji se u trenutku napada na konvoj zatekao u vozilu UNPROFOR-a. Za neke druge zločine dosad je odgovarao, a da je istraga krenula na vrijeme bio bi dostupan istražnim organima i mogle su se dobiti konkretne informacije", tvrdi Alić.
Iz tuzlanske fondacije na kraju su naveli da ovaj predmet pokazuje svu nesposobnost bh. pravosuđa, izrazivši sumnju da u svemu postoje i elementi političkih manipulacija.
