Nana Hadžera, majka četiri poginula borca, godinama bez porodice obilježava Kurban-bajram

Okupljale su porodicu oko sebe, pogledom milovale, riječima liječile, čuvale ognjišta, djecu podizale i nikada im ništa teško bilo nije. Naše majke, nane, žene bosanskohercegovačke. Primjer su čestitosti, hrabrosti, topline, ljudskosti. I tokom agresije na BiH pokazale su svoju neustrašivost, stamenost, ponos, dostojanstvo i danas su na istom putu.

Tek po izlasku iz logora u kojem je dvije godine bila sa suprugom Hadžera je saznala da su joj sinovi poginuli. Vijest koja ledi u krv u žilama, od koje zaboli svaki dio tijela, srce se raskomada u hiljadu dijelova i nikada se više ne sastavi ova majka je prihvatila kao iskušenje i nijednog trenutka nije pognula glavu ili pokleknula pred bolom. Njeni šehidi su njena vodilja kroz dunjaluk i akobogda saputnici kroz Dženet.

Hadžera je ostala i bez supruga, ali nije sama, uz nju kako kaže Gospodar kojem se predala. A on ju je nagradio dobrim zdravljem Iako ima 85 godina sve svoje obaveze sama završava i po kući i vani. Ibadeti, druži se, šije. Prisjeća se kako od sedme godine klanja, a od vjere nije odustajala čak ni u logoru. I tu je nalazile načine da padne na sedždu i smiri svoje srce. Mir u duši ove žene je nešto što se ne viđa često, riječi miluju kao blagi povjetarac, a pogled liječi sve rane. Zato u njenom društvu uživaju svi i mladi i stari. Omiljena je u komšiluku, a ona se trudi da svakome uputi osmijeh, lijepu riječ, da nikome ne bude na teretu.

Hadžera Sućeska će i ove godine Kurban Bajram dočekati kao što je i svih ranijih godina. Kuća je već spremna, od čistoće i mirisa sve blista, podijelit će Kurban, dočekati goste i radovati se ovom jednom od najvećih praznika za Muslimane.

Pored svojih rana Hadžera često razmišlja i o ranama hiljada drugih majki i očeva koji su tokom agresije na BiH izgubili svoju djecu. Dovi i za njih, za njihovu djecu.