Bivši borci, brojni građani i zvaničnici na ovaj način su se sjetili svojih poginulih sugrađana te odali počast svim herojima grada i nevinim žrtvama agresorskih napada.
Tačno prije 25 godina, 4. maja 1992. godine, na Goražde su ispaljeni prvi projektili. Bio je to početak brutalne opsade grada koja je trajala 1.336 dana. Prema postojećim podacima, u gradu je u tom momentu bilo blizu 70.000 ljudi, 25.000 djece do 14 godina koja su bila u veoma teškom položaju. Podaci koji nisu konačni govore da je tokom rata u Goraždu ubijeno blizu 4.000 ljudi, polovina od njih bili su civili. Također, do danas su utvrđeni identiteti za 548 ubijene i ranjene djece i to nije konačan broj.
Dešavala su se masovna ubistva i zločini, poput zločina u Lozju u maju mjesecu '92. godine. Samo u maju '92. godine u Goraždu je ubijeno i ranjeno 27 djece. Ovom gradu i njegovim stanovnicima zločinci su uskratili hranu, vodu, struju, lijekove kršeći sve međunarodne konvencije.
Na ovaj period podsjetili su učesnici svečane akademije organizirane u goraždanskom Centru za kulturu Abduselam Sijerčić-Pelam, ratni komandant 31. Drinske brigade Armije RBiH i Aida Obuća, predsjedavajuća Skupštine BPK.
Alma Mujagić Forto, magistrica pravnih nauka, podsjetila je da je Goražde već do 4. maja 1992. godine bilo potpuno odsječeno od ostatka države te da je još od sredine marta 1992. godine zauzet i relej na Trovrhu te svi predajnici preusmjereni na program TV Beograd.
"Bio je to dio plana, kako će kasnije utvrditi Haški tribunal, koji je imao za cilj da preuzimanjem televizijskih i radijskih stanica emituje 'srpske' programe kojima su pripadnici drugih nacionalnosti zastrašivani", kazala je Mujagić-Forto.
"U 6:50 sati s brda Biljin ispaljeni su prvi hici na privredno društvo "Azot" u Vitkovićima, potom je izvršena diverzija u zgradi PTT-a u Goraždu, čime je onemogućen PTT saobraćaj. Prva granata ispaljena je na zgradu općine Goražde u 7:50, a nakon toga uslijedilo je nemilosrdno granatiranje smrtonosnim projektilima po cijelom gradu", podsjetila je Mujagić.
"U definiranju pružanja početnog otpora golorukog stanovništva nameće se zaključak kako je odbrana Goražda bila jedini historijski i racionalno teško objašnjiv fenomen. Odbrambeni rat je vođen vlastitim snagama i sredstvima u uslovima koji su graničili s nemogućim. Opsadno stanje je pogoršano od 11. maja kada se općini Goražde obustavlja isporuka vode iz Čajniča. Trinaestog maja Užički korpus stacioniran u Ustiprači pokušava napad prema gradu s ciljem da se spoji s agresorskim snagama u selu Rijeka, ali je uspješno odbijen. O tome svjedoči i spomenik podignut pored magistralnog puta Goražde-Sarajevo u selu Mašići, na kojem su uklesana imena šest pripadnika JNA iz opštine Požega u Srbiji. To je jedan od dokaza da je Srbija izvršila agresiju na Republiku BiH i da joj je u tome pomagala JNA", istakla je Alma Mujagić-Forto.
Između ostalog, Mujagić-Forto ističe da je naučnim istraživanjima dokazano da je na prostoru goraždanske regije agresor koristio najgnusnije metode i sredstva ratovanja.
"Međutim, krivično gonjenje i procesuiranje za zločin počinjen nad stanovnicima Goražda teče dosta sporo. Ni 25 godina nakon agresije niko nije osuđen za počinjene zločine, a samo jedan postupak je vođen pred Sudom BiH. Generalna ocjena nevladinih institucija je da je pri procesuiranju ratnih zločina u BiH Goražde ostalo "zaobiđeno". Pred Haškim tribunalom niko nije odgovarao za zločine počinjene u Goraždu. U javnost se iznose različite interpretacije o događajima u toku opsade, pri tome se često plasiraju neistine pa čak i negira počinjeni zločin", tvrdi Mujagić-Forto.
Povodom Dana otpora u Centru za kulturu otvorena je izložba ratnih fotografija i naoružanja iz kućnih radionica.
