Nije popisana imovina radnice koja je podigla kredit za spas Hotela Tuzla
Naime, Mujkanović je za spas Hotela Tuzla skupa sa svojih 117 bivših kolega podigla kredit u iznosu od 25.000 KM, za koji se vlasnik hotela obavezao da će ga vraćati. Međutim, zbog neuplaćenih rata sud sada tereti one koji su podigli kredit, a među njima je i Mujkanović.
"Kredit sam podigla 2001. godine u iznosu od 25.000 KM, a nalazila sam se u grupi sa još tri osobe kojima sam bila žirant. Sada nas banka duži za skoro 150.000 KM, jer je dosad uplaćeno samo 18 rata. Na sudu smo od 2007. godine, a predmet je iz Tuzle upućen na Vrhovni sud FBiH i sada čekamo šta će se dalje dešavati", kazala nam je Mujkanović.
Sudski izvršitelji Općinskog suda u Tuzli jutros su najavili dolazak u stan Mujkanović kako bi popisali njenu imovinu, međutim oni se nisu pojavili. Tačno u devet sati ispred zgrade su ih čekali i članovi Sindikata solidarnosti kako bi ih spriječili u njihovoj nakani.
"Nažalost, Općinski sud u Tuzli nastavlja terorisati radnike Hotela Tuzla koji nisu krivi za situaciju u kojoj su se našli. Ovaj predmet već dvije godine tapka u mjestu, a sud je dužan da proda imovinu hotela i da se radnicima namire potraživanja od četiri miliona maraka. Bitno je kazati da Tužilaštvo TK još uvijek nije podiglo optužnice u vezi s ogromnim kriminalom u Hotelu Tuzla, ali to se do danas nije desilo. Smatram da je politika upetljala prste u sve ovo", rekao je predsjednik Sindikata solidarnosti Sakib Kopić.
Inače, sudski izvršitelji dosad su u nekoliko navrata popisali imovinu bivših radnika Hotela Tuzla koji je 1998. prošao kroz takozvanu malu i veliku privatizaciju.
Tri godine kasnije s tadašnjim menadžmentom radnici su napravili takozvanu ortačku grupu u namjeri da kupe 67 posto kontrolnog paketa državnog kapitala, jer je preostali dio bio kupljen u "maloj privatizaciji".
Kao takvi su se obratili Agenciji za privatizaciju Tuzlanskog kantona i dobili ponudu da to bude 1.750.000 KM uloga, kako bi pristupili ugovoru.
Shodno tome, 118 radnika iz ortačke grupe, od njih ukupno 138, podiglo je komercijalne kredite u iznosu od 15 do 20 hiljada konvertibilnih maraka u Hypo banci.
Od kantonalne Agencije za privatizaciju dobili su i obavezu investiranja 15 miliona KM uz rok izvršenja od tri godine.
S obzirom na to da nisu mogli uložiti milione tragali su za strateškim partnerom koji se naposljetku i pojavio, a riječ je o slovenskom RAM-investu koji je pristupio ugovoru te se obavezao da će umjesto ortačke grupe izvršiti investiranje za godinu dana, po konceptu renoviranja koje je Agencija za privatizaciju propisala.
Vlasnik RAM-investa na sebe je preuzeo i obavezu vraćanja kredita, što u konačnici nije ispoštovao. Umjesto toga, napustio je BiH i otišao u Sloveniju, a Općinski sud u Tuzli je po tužbama Hypo banke radnicima počeo slati odluke o pljenidbi njihove imovine.
Radnici su zatražili od suda da ispita cijeli slučaj, ali se on proglasio nenadležnim, iako u privatizacijskom ugovoru jasno stoji da se u slučaju bilo kakvih sporova postupci vode pred ovom institucijom.
