Nije se država samo puškom branila: Znate li ko su prvi dobitnici Zlatnog ljiljana?

Dodjelu ratnih priznanja posebno je istraživao historičar Mesud Šadinlija. On je uočio kako je, nakon određenih pojava stihijnosti, lutanja i nejasnoća u vezi sa nadležnosti dodjeljivanja i samim kriterijima, kao najviše ratno priznanje za pripadnike Armije RBiH prihvaćena značka Zlatni ljiljan, dok je ekvivalent za pripadnike Ministarstva unutrašnjih poslova to bila Zlatna policijska značka.

Praksa dodjeljivanja Zlatnih ljiljana pojedincima počela je vrlo brzo nakon otpočinjanja borbenih dejstava, dok je praksa dodjele istog priznanja kolektivima odugovlačena.

“Prvog dana oktobra Zlatni ljiljan je prvi put dodijeljen kao najveće ratno priznanje. Čast da prva ponese ovo priznanje nije imala neka od armijskih jedinica, niti neka od jedinica u sastavu Oružanih snaga RBiH. Prvi kolektiv kojem je dodijeljeno ovo priznanje bila je Profesionalna vatrogasna brigada Grada Sarajeva”, piše Šadinlija.

Sarajevski vatrogasci, posebno u prvim danima opsade Sarajeva, bili su jedan od najznačajnijih faktora u odbrani grada. Usljed granatiranja svakodnevno je gorjelo i po 20-ak objekata, a neki, kao što je Vijećnica, gorjeli su danima. U tim trenucima svi profesionalni vatrogasci, ali i njihove kolege koje su do rata djelovale kao dobrovoljnih vatrogasci, a koji su mobilizirani, učestvovali su u gašenju požara, ali i nizu drugih aktivnosti ključnih za odbranu grada.

Neven Bratić, pripadnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Vratnik, koji je 1992. mobiliziran kaže kako su sarajevski vatrogasci zaboravljeni heroji odbrane grada i države.

“Pored gašenja požara, a zbog nedostatka vode, znali smo zalaziti skoro do samih neprijateljskih linija odakle smo crpili vodu. Ta voda bila je ključna za preživljavanje hiljada stanovnika”, kaže Bratić.