On je priveden zbog Interpolove potjernice koju su podigle vlasti u Italiji. Njega se sumnjiči da je učestvovao u ubistvu trojice državljana Italije i u krađi humanitarne pomoći za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini 1993. godine.
Krajem maja 1993. godine, u četiri sata poslijepodne, konvoj sa humanitarnom pomoći Caritasa Brescia je iz Splita krenulo ka Zavidovićima preko Gornjeg Vakufa. U dva vozila nalazili su se humanitarci Fabio Moreni i Sergio Lana (vozilo sa oznakama Crvenog krsta) te Agostino Zanotti, Guido Puletti i Christian Penocchio (vozilo sa oznakama novinara i Caritasa).
U prijašnjim putovanjima u BiH uspjeli su evakuisati žene i djecu iz opasnih područja dobro sarađujući s Hrvatskim vijećem obrane, Armijom RBiH i pripadnicima mirovnih snaga UN-a. Ovoga puta sa sobom su nosili hranu, dokumente, certifikate i novac koji je bio prijeko potreban kako bi se "dobra saradnja" nastavila.
Konvoj je zaustavila grupa vojnika vođena komandantom Hanefijom Prijićem. Humanitarci su izvedeni iz vozila, oduzeti su im pasoši, teret koji su prevozili te njihovi privatni predmeti.
Oko 19 sati humanitarci su odvezeni prema napuštenom rudniku kod Gornjeg Vakufa kako bi bili likvidirani. Nakon pokušaja strijeljanja priživjeli su Agostino Zanotti i Christian Penocchio. Oni su se nakon uspjelog bijega i dugotrajnog skrivanja domogli teritorije pod kontrolom regularnih jedinica Armije RBiH.
Humanitarci Sergio Lana, Fabio Moreni i novinar Guido Puletti nisu imali tu sreću.
Trećeg aprila 2002. godine Vrhovni sud Federacije BiH potvrdio je presudu prema kojoj je Prijić proglašen krivim te osuđen na 13 godina zatvora. Sud je zaključio da je on naredio dvojici neidentifikovanih vojnika Armije RBiH da odvedu petoricu talijanskih humanitaraca u šumu i tamo ih likvidiraju.
Prijić je donedavno zatvorsku kaznu služio u Kazneno-popravnom domu u Zenici.
