Narod koji zna za suživot
128

Njemački listovi Standard i FAZ pisali o ratnim zločinima u BiH, dotakli se i Handkea

N.V.
Foto: D. S./Klix.ba
Foto: D. S./Klix.ba
Štampa na njemačkom jeziku piše o zločinima u BiH koji se ne smiju zaboraviti, navodeći ulogu koju u tome imaju pisci poput Stanišića, Anne Baar i Marka Dinića. Osvrću se i na Inzkov sukob sa Dodikom.

U intervjuu za austrijski Standard visoki predstavnik Valentin Inzko govorio je o video konferencji UN-a na kojoj su učestvovali i predsjednici SNSD-a i HDZ-a BiH Milorad Dodik i Dragan Čović.

"Rusija je kao stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a pozvala na ovaj neformalni virtuelni susret, želeći dati priliku prije svega Dodiku i Čoviću da prezentiraju svoje suprotne stavove u odnosu na moj izvještaj od 5. novembra”, rekao je Inzko pojašnjavajući da je predsjednik SDA Bakir Izetbegović odbio da učestvuje na sastanku, kritikujući što su pozvani predstavnici tri najveće stranke, a ne članovi Predsjedništva.

On je dodao da na početku nije bilo predviđeno da on učestvuje na konferencji ali da je to učinio na želju evropskih država – članica Vijeća sigurnosti, prenosi Deutsche Welle.

Na pitanje novinarke Standarda da prokomentariše Dodikov napad na njega, Inzko je rekao:

"Dodik je govorio 30 minuta, možda i duże. Mene i bivšeg visokog predstavnika lorda Paddy Ashdowna je nazvao kriminalcima. Sve članice Vijeća sigurnosti kritikovale su glorificiranje ratnih zločinaca, poput spomen-ploče ratnom zločincu Radovanu Karadžiću na Palama. Dodik je predložio da je zajednički uklonimo. Meni ne pada na pamet da uklanjam ploču u čast na doživotnu robiju osuđenog ratnog zločinca Karadžića. Najprije mora biti promijenjen odgovarajući zakon ili uredba, a onda i uklonjena odnosno zamijenjena ploča. To bi trebao uraditi onaj koji je tu ploču postavio i svečano otkrio, a to je bio Milorad Dodik”, odgovorio je Inzko.

Na pitanje, kakve su bile posljedice ovog neformalnog skupa, odgovorio da još nikada u posljednjih 11 godina nije doživio da su se zemlje tako solidarisale sa njim, posebno SAD i Njemačka.

Delegacija Belgije je potakla donošenje zakona kojim bi se sankcionisalo negiranje ratnih zločina poput genocida. Inzko je istakao da je članovima Vijeća sigurnosti na konferencji UN-a jasno stavljeno do znanja, šta se dešava na terenu u BiH.

"Lokalni političari dobili su mogućnost da razmotre Zakon u vezi sa negiranjem genocida, a onda će uslijediti naredni koraci. Isto važi i za slučaj da se ne ukłoni ploča u čast Radovana Karadžića. Postavio sam rok od šest mjeseci da se ona ukloni. Sljedeći cilj je zabrana putovanja za Dodika u zemlje EU”, rekao je Inzko.

Na konstataciju novinarke da se Rusija sve više stavlja na stranu Dodika i pitanje kakvu poziciju ima Srbija, Inzko odgovara:

"Rusija želi da se ukine funkcija visokog predstavnika i time je sa Dodikom na istoj liniji. A Srbija se do sada u govorima uvijek pozivala na Dejtonski sporazum i poštovala činjenično stanje”, rekao je Inzko u intervjuu za list Standard.

Narodi koji znaju kako za suživot

Dodjelom Nobelove nagrade za literaturu 2019. godine pokrenute su užasne rane i sjećanja. Peter Handke je neoborivim dokazima optužen za ignorisanje ili umanjivanje srpskih zločina”, piše njemački dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung.

"Nekoliko dana kasnije, prije nego što su Majke Srebrenice krenule na proteste u Štokholm, pisac Saša Stanišić, porijeklom iż BiH, je u svom govoru u povodu dodjele nagrade za najbolju knjigu Njemačke rekao: "Imao sam sreću uteći od onoga što Peter Handke u svojim tekstovima ne opisuje".

Ova potresna replika odnosila se na izjavu Jana Wagnera, nosioca Büchnerove nagrade 2017. I ona se sastojala iż jedne rečenica u šest redova, pretvorene u stihove. Njen naslov u kombinaciji sa grobljima, na koje se autor poziva u prvom stihu, odaje beskrajnu patnju tokom blokadę Sarajeva”, navodi FAZ.

Njemački list podsjeća kako su Karadžićevi Srbi napadali grad sa okolnih brda, granatama i snajperima, kao i da je 11.000 ljudi ubijeno, jedan dio njih u dva masakra na Markalama. Piše i kako su napadači gađali i vojnike UN-a, uzimali ih kao taoce. Grad je bio snabdijevan zahvaljujući vazdušnom mostu, a njemački teretni avioni Transall morali su aterirati u strmom letu, kako bi izbjegli da budu pogođeni. No ime Sarajeva u pjesmi Jana Wagnera predstavljalo je sve druge gradove koji su stradali, pa i Novi grad (Bosanski Novi), Tuzlu, a prije svega Srebrenicu.

FAZ ukazuje i kako su po brdima i poljima Sarajeva i Srebrenice nikla groblja sa destinama hiljada nišana i nadgrobnih spomenika. Navodi kako se Jan Wagner veže za tu mirnu, sveprisutnu sliku i aranžira košnice sa pčelama između bijelih, muslimanskih nišana. Svakom pčelaru je jasno šta je pisac htio da kaže. U pjesmi se pojavljuju pčelinja društva, ti "narodi sa desetinama hiljada pčela u svakoj košnici, jedni pored drugih, bez da iko ikome smeta, kao simboli pulsirajućeg života, koegzistencije i marlljivosti - a nasuprot njih stoje ratna dešavanja između različitih etničkih grupa u BiH.. Tamo, gdje su se ljudi donedavno borili, ubijali i sahranjivali, vratio se novi život."

Iż perspektive pčela, koje se u radijusu od tri km, natovarene nektarom i peludom, u strmom letu poput aviona u okviru vazdušnog mosta, vraćaju u svoje košnice, ogromna polja sa nišanima izgledaju "sićušno mrtva", nastavlja se pjesničkim jezikom u članku FAZ-a.

"Ispod nišana na obroncima Sarajeva i Srebrenice su sinovi i muževi, kojima dolaze da ih oplakuju njihove majke i žene. Prije svega one, a posebno glasna delegacija majki, koja je otišla u Štokholm da protestuje zbog dodjele Nobelove nagrade Handkeu, ne dopuštaju da nad ratnim zločinima, na kojima se sada nalaze košnice pčela, olako poraste trava zaborava. Sada su im se pridružili i pjesnici.

Jan Wagner diskretno podsjeća na strašne zločine usred Evrope, koji ne smiju biti zaboravljeni. Uz njega je generacija koja je izrasla iz nekadašnjih strana u sukobu: generacija pisaca na njemačkom jeziku poput Anne Baar, Marka Dinića i Saše Stanišića – marljivih pčelica, koje poput onih u Sarajevu, održavaju sjećanje na ratove u bivšoj Jugoslaviji. Oni nam daju onaj med literature, koji je najavio Hugo von Hoffmannsthal u svojoj Baladi o životu", piše FAZ u članku pod nazivom "Narodi koji znaju kako se živi zajedno".