Obnova Saborne crkve: Iznad Mostara već sjaje pozlaćeni krstovi
Pozlaćene krstove na posebnoj svečanosti jučer su osveštale vladike, njemački Grigorije, zahumsko-hercegovački Dimitrije i penzionisani zahumsko-hercegovački Atanasije. Tom prilikom najavili su da je plan da obnova Saborne crkve bude završena za dvije godine kada Eparhija zahumsko-hercegovačka proslavlja 800 godina postojanja.
Danas smo na Sabornoj crkvi zatekli inžinjera Čedomira Mavraka iz trebinjske građevinske kompanije Eko Invest koja radi na obnovi ovog vrijednog objekta. Mavrak je šef gradilišta na Sabornoj crkvi i kaže nam da su završeni grubi građevinski radovi, osim onih koji su predviđeni na zvoniku.
"Još gradimo 18 metara krovne konstrukcije zvonika, te bakreni pokrov. Prioritet je da se pokrije crkva, odnosno zatvori objekat. Potom slijede uređenje unutrašnjosti crkve i partera", kazao je Mavrak.
Danas je postavljen pozlaćeni krst na glavnoj kupoli, četiri manja će biti na bočnim kupolama, nešto veći će biti na apsidalnoj kupoli, a najveći na zvoniku će biti posljednji postavljen.
Braća Vladimir i Aleksej Ivačev iz Novog Sada imaju radionicu za pozlatu i radili su na nanošenju najplemenitijeg metala na sedam krstova koji će krasiti Sabornu crkvu. Radionica Ivančev postoji već pedeset godina, a braća su posao naslijedili od oca. Prije mostarskih pozlatili su dvestotinjak krstova, radili na brojnim ikonostasima.
"Krsteve su donirali Rudnici i Termoelektrana Ugljevik, a mi smo takozvanom uljnom pozlatom nanosili listiće visoke karataže, 24 karatnog zlata. Tanki listići se lijepe na uljno ljepilo, a prethodno se nanosilo četiri sloja grunda. To su listići debljine od 1,5 do 2 mikrona, a kad bi se izmjerilo težinski to je možda ukupno 15 grama zlata na svih sedam krsteva", kažu nam majstori iz radionice Ivančev.
Nadaju se da će raditi i na uređenju ikonostasa i nastavku radove na obnovi crkve.
Saborna crkva u Mostaru sagrađena je 1873. godine i bila je jedan od najprepoznatljivijih simbola Mostara. Nastala je iz simpatičnog rivaliteta mostarskih i sarajevskih pravoslavaca, a grdio ju je čuveni graditelj Andrej Damjenov.
Crkva je srušena miniranjem u junu 1992. godine, a obnova jednog od simbola grada na Neretvi krenula je 2010. godine.