Od kasabe do urbanog grada: U Tuzli se sve mijenjalo samo je proizvodnja soli ostala konstantna
U materijalnom smislu danas je bogata modernim građevinama, a mi vam donosimo fotografije koje osvjetljavaju historiju Tuzle, kao i specifičnosti kulturnog naslijeđa.
Prema dostupnim podacima, Tuzla je jedno od najstarijih naselja u Evropi s kontinuitetom življenja. Tu je pronađeno najstarije sojeničko naselje, koje datira iz neolita, odnosno mlađeg kamenog doba, za razliku od ostalih pronađenih sojeničkih naselja u Evropi, koja datiraju iz gvozdenog doba. U Tuzli je pronađen i veliki broj predmeta iz doba neolita, a među njima posebno mjesto zauzimaju posude za isoljavanje, odnosno posude za proizvodnju soli iz slane vode.
Neolitsko naselje pronađeno u srcu grada
"Ovi arheološki pronalasci potvrđuju da su još neolitski stanovnici na ovom području eksploatirali slane izvore. Najstarije evropske kulture koje su koristile so, datirane su u bakarno doba, što znači da neolitski nalazi u Tuzli pomjeraju granicu poznavanja i upotrebe soli u ljudskoj ishrani iz doba eneolita u doba neolita. Treba istaći da je neolitsko naselje pronađeno u samom centru današnjeg grada Tuzle, što je jedinstven slučaj i dokaz da je to naselje bilo početak kontinuiteta življenja na prostoru današnjeg grada, kroz sve historijske periode, od neolita do danas", navodi se u historijatu Tuzle.
Tuzla ima i posebnu geološku prošlost, jer tamošnji građani kažu da je ona zapravo "grad na zrnu soli.
"To 'zrno soli' su milioni tona kamene soli, koje je iza sebe ostavilo staro Panonsko more, kada se, prije više od deset miliona godina, povlačilo sa ovih prostora. Ime grada je, oduvijek, kroz sve vrijeme njegovog postojanja i na jezicima svih putopisaca, kartografa, historičara, osvajača, bilo vezano za so. Rijeka Jala, koja protječe kroz Tuzlu, nosi naziv koji potječe od grčke riječi Jalos, što znači so, dok je grad kroz svoju historiju, nazivan: Castron de Salenes, grad solana (grčki), Salenes (grčki), Ad Salinas (latinski), Soli (južnoslavenski), Memlehatejn (arapski), Memleha-i Zir (persijski), Tuz (turski)… sve do današnjeg imena Tuzla, što na turskom znači solana", napisano je na stranici Gradske uprave Tuzle.
Organizovanija eksploatacija soli u Tuzli je počela za vrijeme Osmanlija, a njena proizvodnja i ostvareni prihodi bili su ključni faktor koji je utemeljio kao kasabu.
"Do organizovane proizvodnje i prodaje soli dolazi kopanjem sonog bunara na današnjem Sonom trgu 1476. i proglašenjem Tuzle 'carskim hasom' godinu dana kasnije. Način proizvodnje soli razabire se iz samih imena kojima su te solane dolaskom osmanlija nazivane: Solane na drvo, (Agac Tuzla, Memleha-i cob) čime je naglašena razlika između ovih i morskih solana. Na Sonom trgu nalazilo se i do 80 tava u kojima se iskuhavala slana voda sa sonog bunara", ističe se.
So koju je koristio i kralj
U počecima su se proizvodile skromne količine soli, a s vremenom se to povećavalo. Razlog tome nije toliko u tehničko-tehnološkom napretku, koliko u porastu stanovništva Tuzle, koje je bilo vezano uz proizvodnju soli.
"Za tuzlansku so se znalo i izvan Bosanskog ejaleta. U 17. stoljeću francuski kralj Luj XIV je preko svojih trgovaca nabavljao so iz Tuzle za svoj dvor. Dokaz tome je francuski kovani novac sa likom i imenom Luja XIV, pronađen na području Tuzle. So je povezivala različite zemlje, kulture i civilizacije toga vremena. Tuzlanska so je bila jedan od osnovnih artikala kojim se Bosanski ejalet predstavio na Međunarodnoj privrednoj izložbi u Filadelfiji 1876. godine", historijski su podaci.
Crtice iz prošlosti navode da je jedan od osnovnih ciljeva aneksije Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske monarhije bio eksploatacija prirodnih bogatstava, a među njima posebno mjesto je zauzimala tuzlanska so.
"Prva solana, izgrađena u predgrađu Tuzle, u Simin Hanu, 1885. godine, predstavljala je početak industrijske proizvodnje soli u Tuzli. Ubrzo zatim uslijedio je i početak tonjenja grada, kao posljedice nekontroliranog izluživanja slanice sa naslaga kamene soli, na kojima je smješten grad. Tonjenje će doživjeti svoj vrhunac sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je grad ostao bez nekoliko hiljada stambenih, privrednih i kulturnih objekata", navodi se.
Usud koji je Tuzlu gradio i rušio
So je usud koji je Tuzlu gradio i rušio, ali i kulturološki određivao u njenoj posebnosti. U njoj se kroz vijekove apsolutno sve mijenjalo, samo je proizvodnja soli ostala konstantna.
Arhitektonski izgled grada u velikoj mjeri je promijenjen, a uz brojne savremene građevine, danas posebnu ljepotu daje kompleks panonskih jezera, najveći trg u Bosni i Hercegovini, odnosno Trg Slobode, tu je i nekoliko parkova, uređenih sakralnih objekata…
Tuzla već nekoliko godina slovi za jedan od bh. centara s najvećim procentom izgrađenih objekata, a prednjače stambeni kompleksi koji su nastali na lokalitetima predviđenim za ovakvu vrstu gradnje.
Mjesta za unapređenje, odnosno neutralizaciju nedostataka svakako postoji, ali u konačnici Tuzla je od klasičnog rudarsko-radničkog grada pretvorena u mjesto lijepog življenja, koji zasigurno vrijedi posjetiti jer turistima ima mnogo toga za ponuditi.
Selektor Hrvatske o navijačima bh. reprezentacije: Oni su ono što im sam naziv kaže
