Od Povelje Kulina bana do zatvaranja NUB-a: Kako čuvamo (ne)znanje
Političari vole da koriste historiju u dnevnopolitičke svrhe. To je činjenica koja nije nužno vezana samo za prostor i politiku Bosne i Hercegovine, ali ovdje ona često na površinu izbaci i prikaže sve paradokse domaće politike i u svojoj suštini licemjerne politike.
Tako će političari danas da u svome patriotskom zanosu objave nekoliko saopćenja uglavnom historijskih nepreciznih o Povelji Kulina bana i njihovoj navodnoj ljubavi i brizi za Bosnu i Hercegovinu i njeno naslijeđe. Takvim tvrdnjama bi se možda i moglo vjerovati da se ne radi o političarima koji gotovo jednoglasno urušavaju historijsku nauku davanju novca i pozornosti raznim pseudohistoričarima, a o naslijeđu brinu toliko da se vjerovatno više novca troši na gorivo za službene automobile nego što se izdvaja za muzeje i institucije koje bi trebale da istraže i zaštite stvarno historijsko naslijeđe.
Povelja Kulina bana je jedan od najznačajnijih sačuvanih dokumenata iz srednjeg vijeka, ne samo za Bosnu i Hercegovinu nego i za sve slavenske narode. Ona je svjedok pismenosti, ali i nudi tragove za određivanje stepena razvoja kojeg je srednjovjekovna Bosna dosegla do 1189. godine. Svakako, ona nije rodni list Bosne jer samo njeno izdavanje je svjedok dužeg postojanja Bosne kao političkog entiteta.
Povelja svjedoči da Bosna održava diplomatske odnose sa susjedima, da posjeduje određenu uređenu vlast i da u okvirima dvora postoji dvorska služba i pismenost.
Upravo možda i ključni fokus kada se govori o Povelji Kulina bana bi trebao biti na pismenosti, jer je pismenost jedan od ključnih elemenata civilizovanosti društva, te bi danas trebala da bude ugaoni kamen izgradnje Bosne i Hercegovine.
U idealnom svijetu bi Nacionalna univerzitetska biblioteka na dan izdavanja Povelje Kulina bana bez brige za svoju opstojnost organizovala izložbu ili naučni skup, a svi bi bili ponosni na čuvanje historije. Ne bi postojao strah od zatvaranja jedne od ključnih institucija države, a mladi historičari bi prezentovali svoje naučne radove koji su omogućeni zahvaljujući državnim stipendijama. Političari bi priču o historiji prepustili stručnjacima.
Oni koji se nisu pobrinuli za Nacionalnu univerzitetsku biblioteku definitivno nisu relevantni ni da pričaju o Povelji Kulina bana, jer oni nisu od onih koju čuvaju pismenost. Nažalost, naši političari ne vode nezavisnu Bosnu i Hercegovinu u renesansu kroz pismenost nego se ponašaju kao vladari "mračno doba" kroz populizam.
