Politička tišina
198

Odlaskom američkog ambasadora visoki predstavnik Christian Schmidt je postao nevidljiv

Piše: S. H.
Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH (Foto: Pixsell)
Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH (Foto: Pixsell)
Visoki predstavnik Christian Schmidt već je u svojoj četvrtoj godini mandata u Bosni i Hercegovini i do sada je donio više odluka i izvršio nekoliko izmjena zakona, među kojima je presudno utjecao na formiranje Vlade FBiH u aprilu 2023., donio izmjene Izbornog zakona u izbornoj noći i još mnogo toga. No, već nekoliko mjeseci je skoro pa nevidljiv.

Kraj mandata američkog ambasadora u Bosni i Hercegovini Michaela Murphyja polovinom februara označio je i početak tišine iz OHR-a. Javna je politička tajna da je najveći utjecaj na rad i odluke Schmidta upravo imao Murphy.

Evropska unija je u tom kontekstu bila rezervisana ili u najvećem broju slučajeva protiv intervencija visokog predstavnika, izuzev u slučaju nametanja odluke koja je vodila formiranju Vlade FBiH.

Odlaskom Murphyja u potpunosti je minimizirana podrška za aktivnije djelovanje Schmidta, a i domaći politički lideri poput predsjednika HDZ-a Dragana Čovića otvoreno su govorili kako visoki predstavnik više neće nametnuti nijednu odluku. Zanimljivo je da Čoviću nije smetalo kada je Schmidt nametao neke druge odluke, koje su u određenom političkom kontekstu njemu išle u prilog.

U kontekstu aktuelnih političkih dešavanja, ali i sigurnosne krize reakcije OHR-a su prilično rezervisane i diplomatski usmjerene, bez vidljive intencije i snage koja može utjecati na smirivanje krize i zaustavljanje Milorada Dodika koji je osumnjičen za napad na ustavni poredak.

Iako je OHR pa i sam Schmidt slao poruke kako je odgovornost na domaćim političkim liderima za zaštitu institucija, postavlja se pitanje kako je moguće da je Schmidt reagirao za mnogo manje političke poteze, a u jeku napad na državu jedva da je vidljiv u javnosti.

A razlog takvog stanja može se samo tražiti u nastaloj tišini iz američke ambasade poslije odlaska Murphyja i dodatnoj činjenici da Evropska unija uopšte ne računa na OHR kao dio rješenja problema.