U saopćenju ovog udruženja navodi se da je porazno i neobjašnjivo da jedna institucija koja treba da štiti i služi interesima svojih građana, ustvari radi protiv svojih građana i donosi ovakvu "sramotnu i necivilizacijsku odluku - rješenje o rušenju objekta u kojem je izvršen jedan od najmonstruoznijih zločina na evropskom tlu nakon Drugog svjetkog rata".
U ovoj kući 14. juna 1992. godine zapaljeno je više od 70 civila bošnjačke nacionalnosti (djece, žena i staraca) među kojima se nalazila i jedna bezimena beba starosti svega dva dana. Za ovaj zločin, Haški tribunal je pravomoćno na doživotnu kaznu zatvora osudio Milana Lukića, a Sredoja Lukića na 27 godina.
"Nažalost, i 21 godinu nakon zločina i presude Haškog tribunala, nije došlo do suočavanja sa odgovornošću Srpske demokratske stranke (SDS), čiji su prvaci bili ideolozi i naredbodavci genocida nad Bošnjacima Višegrada. I umjesto da se suoče sa istinom i osude ovaj stravični zločin, njihovi današnji nasljednici ostaju na istoj liniji ranije SDS-ove politike i u općini Višegrad nastavljaju svoje genocidne radnje u sklopu kojih su i negiranje istine, pravde i nastavak tortura nad preživjelim žrtvama genocida. Umjesto da se privedu pred lice pravde prvi ljudi Kriznog štaba SDS-a ratnog Višegrada Branimir Savović, Risto Perišić, privode se preživjeli i vrši se nasilje nad porodicama žrtava", smatraju u Udruženju "Žena-žrtva rata".
Dodaju dalje da rušenjem kuće Sumbule Zebe i sprečavanjem provedbe Aneksa VI i VII Dejtonskog mirovog sporazuma, po naredbi aktuelnog višegradskog načelnika Slaviše Miškovića i narodnog poslanika SDS-a u Vladi RS-a Miroslava Kojića, želi se nabaciti paučina zaborava na genocid koji u Višegradu izvršen 1992. godine.
Udruženje "Žena-žrtva rata" poziva sve nadležne institucije u BiH, kao i nadležne međunarodne organizacije da pomognu u ostvarenju prava na obnovu i adaptaciju kuće Sumbule Zebe u Višegradu i zaustave razne vrste nasilja nad onima koji rade na obnovi ovog objekta i svima drugima koji podržavaju obnovu ove kuće koja treba da bude opomena svima da se ovako nešto nikada i nikome ne dogodi.
