Optužnica protiv Milorada Dodika: Odgovor države ili dimna bomba
U BiH gotovo da postoji konsenzus da je pravosuđe korumpirano, ali svih ovih godina nema ni istinske reforme ni korjenitih promjena. Paralelno je javna tajna da politika ima dubok utjecaj na tužilaštva i sudove.
Takvo pravosuđe, odnosno Tužilaštvo, ono na državnom nivou je prije nekoliko dana podiglo optužnicu protiv Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske i direktora Službenog lista tog entiteta Miloša Lukića. Optužnica je podignuta zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta po novom članu Krivičnog zakona BiH - 203a stav 1, koji je nametnuo visoki predstavnik.
Pravna država
Reklo bi se da je proradila pravna država. Ali ako se po jutru bude prepoznavao dan, odnosno ako optužnicu detaljno razložimo, u cijeloj priči možda i nema razloga za vjerovanje u pravnu državu.
Govoriti o Miloradu Dodiku i optužnici protiv njega je gotovo nemoguće bez šireg konteksta. U istom tužilaštvu koje je podiglo spomenutu optužnicu zavedeno je više predmeta protiv Dodika. Od Pavlović i Bobar banke, odnosno o famoznom kreditu za kupovinu vile u Beogradu, predmeta zbog negiranja genocida, napada na ustavni poredak i tako dalje, ali ni za šta od navedenog nije podignuta optužnica. Ako pitate tužilaštvo dobit ćete odgovor da su predmeti u istrazi. I tako godinama.
Iako je Dodik u posljednjih nekoliko mjeseci pa i godina povukao poteze koji su direktni udari na ustavni poredak države, a to su posvjedočili i brojni pravnici, ambasade i generalno međunarodna zajednica. Iako je Dodik usvojio zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda, on nije optužen za narušavanje ustavnog poretka.
Linija manjeg otpora
Tužilaštvo se odlučilo za optužnicu kojom ga tereti da je odbio primjeniti odluku visokog predstavnika. Sa pravne strane Dodik će se lakše braniti jer tužilaštvo mora dokazivati položaj odluka visokog predstavnika u ustavnom sistemu BiH.
Čak i u slučaju osuđujuće presude Dodik će po ovoj optužnici biti blaže kažnjen i čak se, moguće, izvući sa uslovnom osudom. Dakle, od svih velikih afera, privrednog kriminala, zloupotreba, o kojima javnost sluša godinama, tužilaštvo je izabralo najlakši put koji će Dodika malo ili nikako okrznuti.
S druge strane ovu optužnicu Dodik će svesrdno iskoristiti u političke svrhe. To je već najavio riječima da će homogenizirati srpski narod, RS, čime je jasno da već kreće u priču da je on samo zaštitnik srpskog naroda i da je žrtva, za šta će privlačiti podršku i opozicije. Jednostavno u državi gdje je dominantan etnički narativ, opozicija u RS-u je u situaciji da će u najmanju ruku biti neutralna, uz izglednu i podršku zbog onoga što radi.
U suprotnom, da se optužnica odnosi za kriminal, finansijske malverzacije i slično, Dodik ne bi mogao graditi priču o homogenizaciji naroda, o nacionalnoj ugroženosti i tako dalje.
Dimna bomba
U praksi tužilaštvo je kukavički nastupilo i ide linijom manjeg otpora. Optužnica protiv Dodika bi mogla završiti kao velika dimna bomba, jer će poslužiti za narativ da pravosuđe konačno nešto radi, da se prelazi na djela. Međutim, u praksi bi Dodik mogao biti taj koji će i iz ove situacije izvući političku korist.
Kako? Dok traje proces sebe će predstavljati kao žrtvu koja je branila nacionalni interes. Žrtvu koja je na meti međunarodne zajednice i tako neće dozvoliti da mu se politička pozicija poljulja. A da je Dodik optužen u nekom od starijih predmeta, poput privrednog kriminala, pa i udara na ustavni poredak države, njegova pozicija bi bila u mnogome teža. Ovako Dodik ima jasnu situaciju gdje će sebe predstaviti kao političku žrtvu koja se suprotstavila visokom predstavniku Christianu Schmidtu, kojeg ni vlast, a u velikoj mjeri ni opozicija u RS-u ne priznaju.
U konačnici optužnicu protiv Dodika možemo posmatrati i u kontekstu pompezno najavljene sjednice Predstavničkog doma Parlamenta BiH za 22. august. Na toj sjednici lideri stranka iz državne vlasti su obećali usvajanje seta proeuropskih zakona koji trebaju biti uvod u napredak ka dobijanju datuma za početak pregovora BiH i EU o članstvu.
Zakoni će se možda usvojiti, ali hoće li situacija deeskalirati
Sve to je obećano u sklopu tzv. deeskalacije koju je upravo Dodik proizveo usvajanjem zakona o odbacivanju primjene odluka Ustavnog suda i visokog predstavnika. Optužnica Dodika neće smiriti u njegovoj antidržavnoj politici i on će nesumnjivo zadržati svoj kurs. Građani eskalaciju političke krize žive godinama i to će i nastaviti. Dok Dodik u djela sprovodi svoju politiku, iz Sarajeva dobija pisma i monotono teoretisanje.
A međunarodna zajednica u kakofoniji politike također pokazuje znakove dezorijentiranosti, što su nedavno potvrdile kritike kod rasprave o Zakonu o slobodi pristupa informacijama. I međunarodna zajednica vapi da određene poteze predstavi kao veliki iskorak, dok paralelno pokazuje bezidejnost naspram Dodikovih poteza. Jedini konkretan potez posljednjih mjeseci je finansijska blokada 3 važna projekta u RS-u.
Ipak, ako se dozvoli da Dodik bude taj koji će diktirati tempo i novog zakona o Ustavnom sudu, poziciji stranih sudaca i sve to uslovljavati neprimjenjivanjem odluka Ustavnog suda BiH u RS-u. I ako za takvu politiku bude imao podršku HDZ-a, dok javnost bude iščekivala ishod, možda uslovne osude Dodika zbog neprimjenjivanja odluka visokog predstavnika, onda je ponovo Dodik taj koji je pobjednik situacije.
