Otac malog Zejda, Mirza Ćoralić napravio prvi bh. CAD softver koji se može skinuti besplatno
U BiH je Mirza poznatiji kao otac malog Zejda, gluhonijemog dječaka koji je krenuvši u OŠ Osman Nakaš osvojio srca svih drugara i učiteljice Sanele Ljumanović, koji su zbog njega naučili pričati znakovnim jezikom, a cijeli svijet je pisao i o njemu. Mirza se inače ne bavi programiranjem i to mu je jedna vrsta hobija.
"Imao sam dodir s takvim softverima i vidio sam da imam preduvjete. Bilo je potrebno dosta znanja iz matematike, grafike i programiranja i u to vrijeme nisam ni znao kakav odjek će to imati i da će uspjeti. Uložio sam dosta rada, strpljenja i imao dosta razumijevanja porodice zbog mnogih neprospavanih noći. Prvu verziju napravio sam 2012. godine i naišla je na dobre kritike. Tada nije bilo besplatnih CAD softvera. Sada ih ima nekoliko, ali ne mogu parirati", rekao je Ćoralić za Klix.ba.
Softver se skida za 10 sekundi jer nije "težak", ali je funkcionalan. S novom verzijom BabaCAD 2017. parira najjačim CAD softverima u svijetu. Mogu ga koristiti svi, početnici i eksperti, u privatne i profesionalne svrhe. Softver možete pronaći ovdje.
"Softver je besplatan, a koristi ga više od 100.000 korisnika. Kod nas to nije interesantno ljudima jer se ne implementira Zakon o autorskim pravima i ima dosta nelegalnih softvera, a licence koštaju od 3.000 do 10.000 KM. To će se morati riješiti kada uđemo u EU. Nisam naišao na podršku kod nas, čak ni moralnu i bilo je to razočaravajuće, ali sam svjestan u kakvoj državi i vremenu živimo. Ja nastavljam dalje i ne odustajem, a sada sam napravio i novu verziju koja je dobila pozitivne kritike", istakao je.
Ljudi iz Kine, Južnoafričke Republike, SAD-a, Evrope i drugih zemalja svijeta kontaktiraju ga redovno i zahvaljuju mu se što im je olakšao posao i to besplatno, bez naknade. Ćoralić ističe da od svega ima samo duševnu satisfakciju, pogotovo kada mu se jave stranci koji daju sugestije i razmjenjuju mišljenja. Neki imaju predrasude, jer je riječ o osobi iz BiH, ali programom su zadovoljni.
"Na jednom američkom forumu za CAD jedan korisnik me pitao kako to radim u Bosni, ko me finansira i koliko nas radi taj posao. Rekao sam mu da radim sam, da me niko ne finansira i da to radim u slobodno vrijeme, a da se s druge strane borim za život radeći drugi posao, jer imam dvoje male djece, od kojih je jedno Zejd koji ne čuje i ima posebne tretmane koje moramo plaćati", istakao je.
Kada je htio objaviti prvu verziju, neki članovi rodbine su mu govorili da naplaćuje barem po nekoj simboličnoj cijeni, ali on to nije želio učiniti.
"Vjerujem da sam pomogao ljudima širom svijeta, o čemu svjedoče i poruke koje dobijam. Moj moto je da se dobro dobrim vraća i mislim da se meni to vratilo. Na rizik smo upisali Zejda u školu, a on skoro 100 posto ne čuje. Naš reprezentativac Pjanić mu je donirao slušni aparat koji košta blizu 10.000 KM. Ja tada nisam imao sredstava da mu kupim aparat. S druge strane, u školi su ga najbolje prihvatili, uklopio se, prihvatili su ga i roditelji i djeca, a učiteljica Sanela je divna. Svima im se zahvaljujem. Mislim da se meni tako sve ovo vratilo, ja sam pomogao ljudima širom svijeta, a meni se vratilo na način da Zejd dođe kod takve učiteljice i u takav razred koji je postao prava senzacija u cijelom svijetu, jer su zbog mog sina odlučili naučiti znakovni jezik", kazao je Ćoralić.
Zejd je ostvario značajan napredak i počeo je izgovarati i rečenice, što je dodatno oduševilo sve građane BiH. Otac Mirza je presretan zbog toga.
"On ne čuje, ali je poput svakog drugog djeteta i mi taj napredak gledamo iz dana u dan", rekao je ponosno.
Da krv nije voda pokazatelj je i to što Zejd voli računare, zbog čega su nabavili tablet na kojem on radi.
"Da se on pita ne bi ga ispuštao iz ruku, ali supruga to kontrolira i određuje mu koliko vremena ga može koristiti, jer ima dosta obaveza vezanih za školu i rad s defektologom", kazao je.
Prepoznajete li koje sarajevsko naselje je na fotografiji snimljenoj davne 1954. godine?
