Otvaranjem nove runde pregovora o izbornoj reformi Trojka se nalazi pred najtežim testom
U koalicionom sporazumu Trojke, HDZ-a i SNSD od 15.12. 2022. godine stranke su se dogovorile da će hitno provesti, a najkasnije u roku od šest mjeseci od uspostave vlasti na svim nivoima, ograničene promjene Ustava BiH i usvojiti izmjene i dopune Izbornog zakona BiH u skladu s odlukom Ustavnog suda BiH i presudama Evropskog suda za ljudska prava.
"Ova mjere uključuje reformu koja će zaštititi kolektivna prava i individualna prava saglasno Ustavu BiH i odluci Ustavnog suda BiH, te u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava (Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i domovi naroda)", navedno je u sporazumu, uz dodatak da će također raditi na zaštiti intergiteta izbornog procesa.
Ipak, osnovni fokus u budućoj reformi bit će načinu izbora članova Predsjedništva BiH, odnosno nastojanju HDZ-a da po vertikali zaokruži priču od domova naroda do Predsjedništva BiH.
Ulogu glavnog pregovarača Trojka će preuzeti od SDA, ipak, sa olakšavajućom okolnošću da je Christian Schmidt pitanje Doma naroda FBiH, posredno i državnog u najvažnijem dijelu, riješio u velikoj mjeri zadovoljavajući interese HDZ-a, a što je suštinski bio najveći kamen spoticanja, i otežavajućom, da je javnost osjetljivija na pitanje izbora članova Predsjedništva (iako manje značajnog) i u tom smislu dodatnom činjenicom da je put do vlasti u Federaciji prokrčen Trojci privremenom odlukom OHR-a.
Uprkos tome što su stranke Trojke ranije učestvovale u pregovorima o izbornoj reformi, one, makar u smislu javnih istupa nisu djelovale sinhronizovano, nisu bile u vlasti, niti su se makar javno, bilo čime obavezale medijatorima ili HDZ-u.
Dok je predsjednik NiP-a Elmedin Konaković, s minimalnim parlamentarnim kapacitetom, direktno sudjelovao u neumskim pregovorima početkom 2022. i martovskim tri mjeseca kasnije, predstavnici Naše stranke i SDP odbili su prisustvovati ili su, kao u martu, konsultovani samo na manje značajnim aspektima reforme. U prevodu, njihova pozicija je za razliku od trenutnih okolnosti, bila u potpunosti relaksirana.
Sav pritisak medijatora i HDZ-a bio je usmjeren prvenstveno na predsjednika SDA Bakira Izetbegovića koji je odbio prihvatiti reformu bez stvarnog ograničenja uloge Doma naroda FBiH. Danas su uloge zamijenjene i stranke Trojke se nalaze pred najvećim testom još od formiranja Vlade Kantona Sarajevo 2019. godine.
Kredit koji je Trojka dobila od međunarodne zajednice ulaskom u Vladu FBiH, a i HDZ-a samim time što je pristao učestvovati u tome, a nije morao, vjerovatno će zahtjevati od Trojke veću kooperativnost, prvo da bi sačuvali poziciju u državnoj vlasti gdje ih HDZ i SNSD mogu eliminisati, drugo da bi zadržali naklonost međunarodne zajednice i treće, da bi održali narativ da je temelj nesporazuma u BiH uzrokovan destruktivnom politikom SDA.
S druge strane, tačno je da vladajuća koalicija ne može sama bez dijela opozicije izmijeniti Ustav BiH, a što je potrebno da bi se pristupilo izmjeni Izbornog zakona BiH u dijelu koji se odnosi na Predsjedništvo BiH i državni Dom naroda. Za promjene Ustava potrebna je podrška 2/3 zastupnika u Predstavničkom domu (uz entitetsku većinu) PS BiH uz prostu u Domu naroda PS BiH (uključujući također entitetsku većinu). Ipak, uz podršku opozicionih zastupnika iz RS-a u Predstavničkom domu, koji nemaju motiv da blokiraju promjenu načina biranja članova Predsjedništva iz FBiH, moguće je bez SDA, DF-a, SBiH i NES-a (14 od 42) promijeniti Ustav.
Kao posljednja opcija za nabrojane stranke jeste rušenje kvoruma u Domu naroda BiH, jer u Klubu Bošnjaka imaju 4 od 5 delegata.
