Politički krah porodice Abdić i 20 godina nazadovanja Velike Kladuše
Međutim, ovom linearnom slijedu na kraj su stali rezultati lokalnih izbora prema kojima je kandidat Laburističke stranke, Amir Đogić ubjedljivo poražen. Kao poruka suživota i vjere u zajednički progres najsjeverozapadnijeg grada BiH, ujedinjena opozicija okupljena oko SDA, SDP, DNZ, NiP, DF i Naše stranke, poslala je Abdića i njegove pulene u političku prošlost.
Politička ideologija Fikreta Abdića tokom 30 godina izuzev oporutunog pristupanja SDA uoči agresije na RBiH, uglavnom nije imala značajnije ideološke zaokrete. Tako je i nakon rata stvarajući Demokratsku narodnu zajednicu oko sebe okupio krug najlojalnijih i najodanijih, pri čemu je žudnja za odanošću bila i ostala glavna Abdićeva opsesija unutarstranačkih odnosa.
U jednom od svojih sastanaka Abdić će prisutnima kazati "da mu ne trebaju pametni i školovani već poslušni". Po ovom modelu od 2004. godine jedno vrijeme iz egzila pa i zatvora, Abdić je gospodario Velikom Kladušom ili preko političkih pulena ili posredstvom najbliže porodice.
Abdić kao recidivist u činjenju različitih krivičnih djela, njega i njegove saradnike, porodicu su u pravilu redovno pratili brojni sudski procesi. Naviknut na vlast i dominaciju najčešće u sukobu interesa i zloupotrebi ovlasti.
Vječno opsjednut kompanijom Agrokomerc, zloupotrebljavajući socijalni status građana Velike Kladuše, kao glavni lajtmotiv ideologije Laburističke stranke korišteno je masovno zapošljavanje. Tim modelom neiscrpno je hranjen mit o tome "kako je i da Babo jedini koji hrani i zapošljava".
Po tom modelu Abdićevi saradnici u općinsko komunalno preduzeće investirali višemilionska sredstva uz redovne i obilne novčane dotacije tom preduzeću. Financijski model poslovanja za Abdića je bio i ostao isti, mitomanija na temelju nerentabilnog poslovanja.
U međuvremenu, općina Velika Kladuša je ostala politički odsječena od ostatka Federacije BiH ali i samog Unsko-sanskog kantona.
Odlazak mladih u ovom dijelu Bosne i Hercegovine odavno nije trend već neumitni društveni proces koji je plod 20 godina nazadujuće politike Abdića i njegovih saradnika. Nakon brojnih političkih opstrukcija i gašenja sportskog i kulturnog života, opšte je uvjerenje da dašak novih promjena i nove energije može donijeti novi načelnike općine Boris Horvat.
S druge strane nema sumnje da će se teško moći nadoknaditi izgubljenih 20 godina, ali jedinstvena politička platforma probosanskih stranaka može poroditi uspjehe. Rezultati i ishod izbora su najbolji primjer za to.
