Važan datum
280

Poruke ZAVNOBIH-a olako se zaboravljaju: Slobodna država u borbi protiv domaćih izdajnika

V. K.
Rodoljub Čolaković, Avdo Humo i Hasan Brkić (Foto:Facebook)
Rodoljub Čolaković, Avdo Humo i Hasan Brkić (Foto:Facebook)
Na današnji dan 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu održano je Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća BiH što je događaj koji je do danas ostao jedan od najvažnijih u historiji Bosne i Hercegovine.

Iako je o samom ZAVNOBIH-u rečeno sve što se moglo reći, njegove vrijednosti i poruke izgovoreno tog 25. novembra 1943. godine danas vjerovatno vrijede više nego ikada. Pitanje je samo da li postoji dovoljno onih koji ove poruke trebaju čuti. Poruke koje nose fundamentalnu vrijednost danas bi, vjerovatno više nego ikada, trebale biti naglašavane kako riječima, tako i samim djelima.

Uprkos tome što je ZAVNOBiH događaj koji se održao 1943. godine, treba napomenuti kako su poruke poslane iz Mrkonjić Grada vjerovatno trajno odredile i sam put Bosne i Hercegovine koja je uprkos brojnim opiranjima među tada utjecajnim članovima Komunističke partije, (po)ostala jednakopravna država unutar jugoslavenske zajednice čiji temelj je udarilo bratstvo naroda koji je naseljavaju.

Zemaljsko antifašističko vijeće Bosne i Hercegovine imalo je ukupno tri zasjedanja, a Treće zasjedanje ujedno je predstavljalo i formiranje Narodne skupštine što je bio korak prema konačnoj institucionalizaciji.

Jasne poruke

Ono što vrijedi spomenuti jeste da su ZAVNOBIH-u prethodile brojne borbe unutar BiH u kojima su učestvovali svi oni koji su bili okupljeni oko antifašističke ideologije. Kroz brojne bitke, Bosna i Hercegovina je tako postala centar sukoba između antifašističkog fronta i retrogradnih fašističkih ideologija koje su zasnovane na mržnji drugog i drugačijeg.

Iako su ovo riječi koje su građani BiH nebrojeno mnogo puta čuli, čini se kako su poruke ZAVNOBIH-a vremenom izblijedile, a danas su vjerovatno potrebnije nego ikada. Zasjedanje u Mrkonjić Gradu okupilo je 1943. godine ukupno 193 delegata s pravom glasa, a njihova pozadina bila je slika i prilika države koja treba njegovati antifašizam.

Radnici, seljaci, književnici, filozofi, hodže, popovi pa i lopovi, ujedinili su se i poslali jasne poruke kako BiH mora biti slobodna država koju čuvaju zbratimljeni narodi.

Heroji tadašnjeg vremena, danas se rijetko spominju. Osim 25. novembra i brojnih svečanih sjednica gdje se gotovo uvijek održavaju isprazni i već viđeni govori, imena ljudi kao što su Avdo Humo, Rodoljub Čolaković, Novak Mastilović, Đuro Pucar, Vojislav Kecmanović i brojni drugi gotovo pa su zaboravljeni, a osim nekoliko ulica u gradu koje podsjećaju na neke od njih, njihov lik i djelo bili bi gotovo u potpunosti zaboravljeni u javnom prostoru i djelovanju.

Vojislav Kecmanović i Novak Mastilović
Vojislav Kecmanović i Novak Mastilović

Međutim, poruke koje su Čolaković, Pucar, Kecmanović, Humo, ali i brojni drugi delegati poslali sa skupa u Mrkonjić Gradu, ostale su i danas jednako aktuelne i zasnovane na jednoj ideji koja uključuje slobodnu državu koja će se boriti protiv okupatora, ali i ono mnogo važnije, domaćih izdajnika.

"Naši neprijatelji, a među njima i vojska Draže Mihailovića pod rukovodstvom kralja Petra, pokušavaju da obmanu narod da je narodnooslobodilački pokret protiv crkve i vjere. To je najobičnija laž. Na koncu svoga govora apelira na sveštenike ostalih vjeroispovijesti da svim svojim snagama rade na učvršćenju bratstva između Srba, Hrvata i Muslimana kao glavnom preduslovu za našu konačnu pobjedu, za slobodu i sretan život", riječi su iz zapisnika koje opisuju raspoloženje člana radnog Predsjedništva ZAVNOBIH-a Novaka Mastilovića.

Dio dokumenta sa zasjedanja ZAVNOBIH-a
Dio dokumenta sa zasjedanja ZAVNOBIH-a

Uprkos činjenici što su Srbi, Hrvati i Muslimani (Bošnjaci) i tada izdvajani kao narodi koji trebaju doprinijeti razvoju Bosne i Hercegovine, njihov položaj tada gledao se potpuno jednakopravno kao položaj svih drugih naroda u BiH na osnovu čega se može zaključiti kako je Bosna i Hercegovina, ratom razorena država 1943. godine bila znatno više evropski orijentirana nego što je to slučaj 26 godina nakon posljednje agresije.

"Mi moramo baš stvaranjem bh. vijeća i jedinstvom najboljih srpskih, hrvatskih i muslimanskih sinova, dati primjer narodu BiH kojim putem treba ići ako želi biti sretniji", navodi se u izvještaju sa ZAVNOBIH-a.

Tokom zasjedanja, naročito se ističu riječi predsjednika Vojislava Kecmanovića Đede koji je u svom govoru više puta naglašavao jedinstvo naroda u BiH.

"Bosanci i Hercegovci, svojim vlastitim snagama, postat će po prvi put graditelji novog života i zaista će Bosna i Hercegovina onda biti jednako srpska, kao i hrvatska i muslimanska", rekao je Kecmanović.

Svoj govor, Kecmanović je zaključio riječima u kojima govori o tome kako će ZAVNOBIH i u budućnosti imati ispred sebe teške zadatke.

"Narodi Bosne i Hercegovine vijekovima su živjeli zajedno, međusobno izmiješani i povezani zajedničkim interesima. U plamenu narodnooslobodilačke borbe brišu se tragovi zlosretne prošlosti i stvara se nerazrušivo bratstvo naroda koji više neće dozvoliti da njihova domovina bude predmet velikosrpske, velikohrvatske i muslimanske reakcije oko podjele vlasti. Srbi, Muslimani i Hrvati, čvrsto zbijeni oko ZAVNOBiH-a uprkos svim poteškoćama, nastaviće u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije svoju pravednu i opravdanu borbu do potpunog istjerivanja okupatora iz naše zemlje i uništenja svih njegovih pomagača", zaključio je Kecmanović.

Vijećnici iz BiH s Titom
Vijećnici iz BiH s Titom

Danas, Bosna i Hercegovina se suočava s brojnim pitanjima koja ugrožavaju efikasnost i rad državnih i drugih institucija zbog čega su na udaru i građani. U moru problema, već decenijama se problematizira i 25. novembra koji se, iz potpuno nejasnih razloga, ne obilježava na prostoru cijele Bosne i Hercegovine iako baš svi smatraju kako njeguju antifašističke vrijednosti postavljene upravo u periodu ZAVNOBIH-a.

Ipak, i pored brojnih problema, čini se kako su slobodarske poruke sa ZAVNOBIH-a jednako primjenjive i danas. Jedino pitanje koje se postavlja i predstavlja za sada nerješivu enigmu jeste - da li ima dovoljno onih koji bi ih trebali čuti i shvatiti?