Žrtve silovanja
330

Potresno obraćanje Alena Muhića u Foči: Naše majke i dalje doživljavaju diskriminaciju

E. A.
Foto: E.A./Klix.ba
Foto: E.A./Klix.ba
Okupljanjem pred sportskom halom Partizan u Foči u kojoj su tokom agresije na BIH silovane i ubijene žene, danas je u o ovom gradu počelo obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u ratu.

Po broju ubijenih i silovanih žena, Foča je prva općina u BiH i prepoznatljiva kao najveće mjesto sistematskog silovanja i zlostavljanja žena Bošnjakinja tokom rata.

Pod sloganom "Hrabro i odvažno od Drine do Save" današnji događaj u Foči, mirna šetnja gradom i spuštanje ruža sa mosta na Ćehotini snažna su poruka preživjelih i udruženja "Foča 92-95" da se procesuiranja počinitelja zločina ubrzaju, obezbjedi zakonski okvir zaštite prava žrtava i pruži podrška borbi protiv stigmatizacije.

Na to je u svom potresnom obraćanju ukazao i Alen Muhić iz Udruženja "Zaboravljena djeca rata" ističući da ovaj dan podsjeća na zločine počinjene nad bosanskim ženama.

Potresna ispovjest

"Ja sam dijete čija je priča obišla cijeli svijet, a počinje u Foči. Moja majka je preživjela ratno seksualno nasilja. Ovdje, u ovom gradu. Ovdje, gdje danas odgovorno, odvažno i hrabro stojim. Ona je nečija kćerka, prijateljica, sestra danas zarobljena u stigmi, u nepravdi. Ona je žena koja je stradala od silovatelja, nažalost mog biološkog oca koji se danas slobodno šeta fočanskim ulicama. Njegovo ime je Radmilo Vuković. Dobro zapamtite jer kad ga vidite sljedeći put samo se sjetite da je samo jedan u nizu zločinaca koji nije odgovarao ili je oslobođen zbog korupcije i neodgovornosti u bosanskohercegovačkim pravosudnim institucijama. Zbog institucija koje stranački razmišljaju, zbog institucija koje rasprodaše ovu našu državu, naše blago", poručio je Muhić.

Borba ovog mladića počela je kada je imao 9 godina i saznao da je usvojen. Kaže da su ga tada nazvali četnikom, ali da je umjesto oklopa žrtve izabrao oklop borca, pronašao snagu i javno progovorio o svojoj životnoj priči o kojoj je Šemsudin Gegić snimio i dva dokumentarna filma.

"Upoznao sam oba roditelja, biološkog oca i biološku majku. Svaku boru njenog lica, svaki tužan pogled, pogled praznine osjećam svaki dan i svaki sam oplakao. U njoj još uvijek živi mnogo tuge, mnogo straha zbog onog što se desilo. Ali ona još uvijek stoji, živi. Svaki dan njenog života svjedoči nevjerojatnoj snazi koju preživjele ratnog seksualnog nasilja nose. Svaki njen dan, neka je svima nama podsjetnik da ne nikom ne ponovi i da heroji i heroine svuda oko nas postoje. Nažalost, moja majka nije jedina preživjela. Zato, danas ponosno stojim za njih i zbog njih, ispred vas dajući vam do znanja da naše majke još uvijek doživljavaju predrasude, diskriminaciju, a mi djeca rođena kao posljedica ratnog seksualnog nasilja doživljavamo isto, a svakim danom svojim radom vam dokazujemo da mi nismo djeca neprijatelja. Mi smo djeca Bosne i Hercegovine, mi smo djeca svijeta", poručio je Muhić.

Pravo i dostojanstvo

Ovom prilikom ukazao je na potrebu donošenja adekvatnih zakonskih okvira kojima bi se garantovala prava djeci rođenoj iz seksualnog nasilja.

"Djeca rođena zbog rata su doživjela apsolutnu povredu prava djeteta, a danas se suočavaju sa narušavanjem ljudskih prava. Ne mogu ostvariti temeljna prava poput prava da budu zaštićeni od stigme i diskriminacije, pravo na potpuni identitet, nacionalnost i porodicu, inkluziju. Obaveza nediskriminacije zahtijeva od država da aktivno identifikuju pojedinačnu djecu i grupe djece čije priznavanje i ostvarivanje njihovih prava mogu zahtijevati posebne mjere", rekao je.

Obaveza usvajanja posebnih mjera pojačana je obavezom država prema međunarodnom zakonu o ljudskim pravima da ne djeluju kao stigmatizatori i da štite pojedince od stigmatizirajućih radnji ili propusta trećih strana. BiH nije ispunila svoje obaveze, i danas se djeca rođena zbog rata često gledaju kroz prizmu "vojne strategije silovanja" što je zločin protiv čovječnosti, djeca druge etničke grupe, djeca neprijatelja.

"Ovakve predrasude nisu ugodne, oduzimaju osjećaj sigurnosti obzirom da je Bosna i Hercegovina ponovo žrtva etničkih tenzija koje su već jednom dovele do sukoba i zbog kojih smo rođeni. Politika kakvu danas živimo je politika koja donosi nove valove nasilja i stvara nove generacije djece rođene iz čina ratnog seksualnog nasilja. Ovaj međugeneracijski učinak seksualnog nasilja povezanog s sukobima mora se hitno prepoznati i riješiti", kategoričan je Muhić.

On je pozvao predstavnike zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji BiH da zajedničkim kapacitetima ponude i izglasaju najbolji set prava za djecu rođenu zbog rata.

"Danas moram kao čovjek, kao dijete rođeno zbog rata da podignem pogled i u oči pogledam ministra Adnana Delića. Ministre, na vašim institucionalnim leđima težak je teret, teške su priče. Naša Ajna iz Udruženja 'Zaboravljena djeca rata ' i naša Midheta iz Udruženja žrtava rata 'Foča 92-95' neki dan su vam rekle da niste sami. Dužnost mi je ponoviti isto. Niste sami i pozivam vas da računate na nas, jer ovaj Zakon hoće promjeniti neke živote, ovaj Zakon će dati vjetar u leđima nama djeci, nama mladim ljudima ove države. Ali ovaj zakon neka bude opomena za buduće generacije, da se nikad nikom ne ponovi. Ovo nije samo naš problem i naših majki. Mi smo istina ove države, regije, svijeta. Mi smo istina međunarodne zajednice. Mi smo progovorili. Vrijeme je da institucije i društvo prekinu šutnju o nama. Da vas Bog čuva ovozemaljskog zla, da vam Bog da snage da se izborite za bolju budućnost svoje djece. Računajte na nas, jer mi računamo na vas", poručio je Alen Muhić.

Teško breme prošlosti

Midheta Oruli iz Udruženja "Foča 92-95" podsjetila je na stravična dešavanja u Foči koja su počela prije 31 godinu u aprilu 1992.godine. Podsjećajući da je hala Partizan preko noći postala objekat za silovanje i mučenje Bošnjakinja iz Foče i okoline, istakla je da je to samo jedno od mračnih tačaka u ovom gradu, državi, BIH i svijetu gdje su žene organizovano silovane i mučene te da ne postoje riječi koje mogu opisati strah, poniženja, psihičke i fizičke torture kroz koje su zarobljene žene Bošnjakinje prolazile dok su proživljavale ropstvo u logorima Foče. Istakla je da nažalost lekcija iz BIH i patnja žena nije bila dovoljna pa se i danas mnogobrojne torture provode nad ženama svijetu, a posebno u ovom momentu nad ženama Ukrajine. Ona je pozvala da se povuče jasna linija između ljudskog i zvjerskog.

"Hvala vam u ime djevojčice koja je imala tek 11 godina kada je bila grupno silovana, u ime mnogih drugih koje su imale istu sudbinu, u ime svih nas koje smo odlučile javno progovoriti i u ime onih koje nisu imale priliku progovoriti čiji je glas zamukao u nekoj od masovnih grobnica ili koritu hladne Drine", poručila je Oruli.

Prema dostupnim podacima tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršeno je sistematsko silovanje i seksualno zlostavljanje 20.000 do 50.000 žena, djevojčica i muškaraca.