Predavanje o žrtvama seksualnog nasilja u ratu: Odgovorne osobe dovesti pred lice pravde
Program menadžer UNDP BiH Klaudia Kuljuh rekla je da svi - policija, sudovi i mediji - moraju učiniti sve da odgovorne osobe dovedu pred lice pravde.
"Ovaj problem mora da se tretira na dostojanstven način. Prema žrtvi moramo pokazati takav stav bez obzira na to odakle ona dolazi. Svi koji su bilo kada slušali ispovijest silovanih žena i muškaraca su sekundarne žrtve, jer niko poslije toga ne može ostati ravnodušan", rekla je Kuhulj.
Avdić je istakao da istraživačko novinarstvo ne poznaje pravila u pristupu žrtvama silovanja. Novinar tada mora biti, rekao je on, i psiholog i sociolog.
"Bolje je objaviti identitet žrtve ako je ona na to pristala. To je, naravno, novinarski aspekt, pa stoga ne treba zaboraviti i onaj drugi - ljudski, jer treba razmišljati u svakom trenutku o žrtvi. Novinar nije istražilac, neko kome je posao da što više izvuče iz žrtve. Novinar nije policajac. I sam sam imao mnogo takvih grešaka u svojoj karijeri. Lako je procijeniti da li je žrtva zaista žrtva ili laže", istakao je Avdić.
Ljiljana Kovačević je rekla da su novinari uvijek u potrazi za senzacijom, ali da su priče o žrtvama silovanja posebno teške, jer žrtve ponovo izlažu traumama.
"Novinari moraju da se konsultuju i sa psiholozima i sa policijom. Takve priče trebaju da otkriju zločince i istinu, a ne da naprave novinarsku senzaciju. Sve ove priče su tiču i cjelokupne bh. stvarnost. BiH je i dalje duboko podijeljeno društvo i zbog toga moramo otkriti istinu. Ovo su najgori primjeri ratnih zločina. Ovakve priče su mač sa dvije oštrice i to novinari moraju znati. Na koji način pristupati žrtvama seksualnog nasilja da bi one ostale zaštićene, a da bi javnost saznala za zločin", istakla je Kovačević.
Dubravka Salčić je istakla da se žrtvama prilikom intervjuisanja stalno vraćaju slike, a mnoge od njih imaju i noćne more.
"Sa druge strane, postoje osobe koje kada pričaju o tome postaju ukočene. One ne pokazuju emocije i govore o tom stravičnom iskustvu bez pokazivanja ikakvih osjećanja. Njihove priče prati potpuno odsustvo suza. Žrtve ostaju da žive skamenjene, ali bez sumnje duboko u sebi preživljavaju sve strahote onoga što su doživjele", smatra Salčić.