Pripadnici Gorske službe spašavanja rade zahtjevan, ali prije svega human posao
Dženedin Veladžić ima 42 godine i već je više od deset godina član Gorske službe spašavanja Sarajevo. Ima posao, ali volontiranju u Gorskoj službi posvetio se prije svega zbog mogućnosti spašavanja nečijeg života. Kaže da je to najljepši osjećaj.
Razgovarali smo s njim o uslovima i načinima spašavanja unesrećenih prilikom utapanja. Kaže da je blizu 70 članova GSS-a osposobljeno za spašavanje na vodi i pod vodom te nam je opisao kako izgleda spašavanje.
"Prilikom dojave o nesreći, ekipa Gorske službe odmah dolazi na teren i ustanovljava šta se dogodilo. Nakon toga, prvo se procijeni brzina vode, zatim koliko je ona jaka i gdje je mogla odnijeti unesrećenog, a tzv. izviđači stoje na krajnjoj tački i paze da tijelo ne prođe. Potraga i njen početak prvenstveno zavise od vrste nesreće, dubine vode i uslova za pretragu", objasnio je Veladžić.
Ispričao je kako ne postoje pravila o tome koliko dugo osoba nakon što upadne u vodu može ostati živa. Kaže da to zavisi od vrste pada i okolnosti u kojim je došlo do nesreće, kao i stanja unesrećenog.
Utapanje Adnana Ćatića najjasniji pokazatelj nepredvidivosti rijeka
Rekao je da u Sarajevu nakon poplava nisu imali akcije spašavanja u vodi, već samo nekoliko intervencija na Rakitnici, gdje je brza voda. Prisjetio se slučaja kada se prije pet godina utopio Adnan Ćatić, koji je bio član Gorske službe spašavanja.
"Taj događaj je na mene ostavio veliki trag i ne volim pričati o tome. Mi mu u tom momentu nismo mogli pomoći, a on, iako je bio osposobljen i opremljen, poginuo je. To samo pokazuje koliko rijeka može biti nepredvidiva i opasna", rekao nam je Veladžić.
Dodao je da je spašavanje u rijekama zahtjevno i riskantno te da je osim volje i hrabrosti potrebna i vještina. I dok smo razgovarali, Veladžić je bio na terenu. Trenutno je s kolegama angažovan na potrazi tijela mladića Aldina Mulića.
Tog jutra, ispričao nam je Veladžić, odmah su po dojavi došli na mjesto nesreće, međutim, zbog mraka bila je smanjena vidljivost, voda prljava i nabujala i nisu odmah mogli krenuti u potragu. Od tog dana, 13. decembra intenzivno se traga i raspoređeni u timove svakodnevno pretražuju lokacije na kojim bi se moglo nalaziti tijelo.
"Imali smo dogovor i s roniocima federalne policije koji su trebali pretražiti sumnjive tačke, ali nisu mogli zbog visokog vodostaja. Nismo mogli poduzimati nikakve akcije dok se nivo vode ne spusti. Naši timovi također svaki dan obilaze mjesto gdje se desila nesreća. Nadam se da ćemo pronaći tijelo ovog mladića, kako bi porodica bar na taj način pronašla utjehu", rekao je Veladžić.
Ljudi ima, potrebno više opreme
Gorska služba spašavanja Sarajevo ima 70 ljudi obučenih za spašavanje na gorjima i visinama, 16 za spašavanja na vodi i pod vodom, dok ih 60 trenutno prolazi obuku. Veladžić dodaje da je problem nedostatak opreme, jer imaju samo četiri suha odijela i jedan čamac, a neophodno je nabaviti još i suhih i ronilačkih odijela, kao i čamce. Rekao je da volje za spašavanje ima, jer većina članova uzima godišnje odmore kako bi mogli pomoći onima kojima je potrebno.
Dženedinova kolegica iz Gorske službe Visoko Samra Džafić navodi kako se i oni suočavaju s istim problemima. Prisjetila se zbog čega je postala članica gorske službe. Rekla je da voli rafting i da se ispočetka tim bavila, ali da je s vremenom uvidjela da bi taj svoj talent mogla povezati sa spašavanjem života drugih ljudi. Osim nje, u Gorskoj službi Visoko koja ima 14 članova nalaze se još dvije djevojke. Blizu deset godina je članica gorske službe i u tom periodu je bilo, rekla je, mnogo teških momenata.
"Najteže je kada pronađete beživotno tijelo utopljenika, to je zaista najstresnije i ureže se dugo u sjećanje. A nažalost, kada je riječ o rijekama, slučajevi najčešće imaju smrtni ishod. Vrijeme je bitan faktor i ukoliko spašavanje ne počne u roku od deset minuta, onda je sigurno da unesrećena osoba neće preživjeti. A zaista je nemoguće na teren doći za tako kratko vrijeme", navela je Džafić.
Učestvovala je i u akcijama vađenja olupina auta iz rijeke i kaže da je bilo slučajeva da se ljudi spase tako što isplivaju iz auta nakon pada u rijeku. To nije bio slučaj, dodala je, s mladićem iz Zenice Amarom Kozlićem, čije tijelo već blizu godinu nije pronađeno. Učestvovala je i u toj potrazi dva dana i kaže da je bilo zaista tužno, pogotovo jer je riječ o mladoj osobi.
Nada uvijek živi
Nedavno su, rekla je, tragali i za ženom iz Visokog, čiji je nestanak prijavila porodica.
"Prije možda nekih osam mjeseci nestala je žena i otkrili smo je tek nakon šest mjeseci potrage u mjestu Nemila kod Zenice. Tijelo je bilo u lošem stanju i trebalo je dva mjeseca da se uradi identifikacija, jer tijela koja budu dugo u vodi teško da se ikada pronađu", rekla je Džafić.
Za razliku od Sarajeva, u Visokom su od 2008. godine do danas bila 22 spašavanja u rijekama i Samra je navela kako su svi ti ljudi pronađeni, samo u različitom vremenskom periodu.
I Gorska služba spašavanja iz Visokog uključena je u potragu za Aldinom Mulićem. Samra je navela kako se nada da će tijelo trebalo biti pronađeno.
Za kraj, sagovornici su upozorili građane da se pogotovo u zimskom periodu i ovakvim uslovima ne približavaju rijekama bez adekvatne opreme, ali da bi opet najbolje rješenje bilo da obavijeste nadležne službe spašavanja ukoliko primijete nesreću i da ne pokušavaju sami pomoći.
Dodali su i to da bi od velikog značaja za gorske službe spašavanja bilo kada bi bio donesen zakon o gorskim službama koji imaju sve okolne zemlje. Na taj način bi se riješilo finansiranje i nabavljanje opreme, ali i poboljšao njihov položaj.
