Prkosnim skokom po jakoj kiši i bez aplauza obilježena godišnjica rušenja Starog mosta

Čast da skoči na obilježavanju najtužnije mostarske godišnjice pripala je skakaču Jasminu Kresi. Skočio je po nevremenu i jakoj kiši.

"To je naš posao, skali bi i da padaju ćuskije. Ovo je bio skok i za sve poginule borce. Ništa ovo nije radosno, ovo mi je najteži skok, a ujedno i najradosniji. Pomješane su emocije", kazao je hrabri skakač.

Saša Oručević iz Kluba skakača u vodu Mostari kaže kako je ovo najtužniji dan u historiji Mostara jer je tada srušen simbol Mostara koji je bio i simbol ljubavi i suživota.

"To su neke vrijednosti koji se ljudi u zadnje vrijeme odriču. Mi uradimo ono što možemo i tako već godinama, decenijama. Skok bez aplauza u 10:16 kao naša poruka da se to nikad i nigdje više ne ponovi", kazao je Orušević.

Ramiz Tiro, jedan od onih Mostaraca koji najbolje pamti 1993. godinu, sjeća se da je vijest o rušenju Starog mosta čuo u logoru Heliodrom.

"Dva tenka su stalno pucala iz tog pravca, a nama su se prevrtali prazni stomaci, nismo mogli ništa učiniti. Na današnji dan je pao naš najdraži dio mladosti. Iako smo bili umorni i gladni, plakali smo kao da nam je umro neko najmiliji. Koji dan kasnije kao logoraš radeći na brdu Hum gledao sam ruševinu mosta i bilo mi je još teže", kaze Ramiz Tiro.