Propali mirovni plan poslužio za stvaranje paradržave: Kako je proglašena Herceg-Bosna
Nakon postizanja dogovora u Karađorđevu 25. marta 1991. između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića o razgraničenju Bosne i Hercegovine, politički lideri hrvatskih stranaka odlučili su se formirati hrvatsku zajednicu na teritoriju BiH.
Tako je 18. novembra 1991. osnovana Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. U hrvatskim političkim krugovima postojale su i druge struje, između ostalog i Blaž Kraljević, kao vođa HOS-a, koji se zalagao za zajednički otpor s bošnjačkim političkim liderima te suprotstavljanje Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) i novoformiranoj Vojsci Republike Srpske.
Propali mirovni plan kao izgovor
Hrvatska zajednica Herceg-Bosna osnovana je sa sjedištem u Mostaru. Uključivala je 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Uskoplje (Gornji Vakuf), Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.
Owen-Stoltenbergov plan je predviđao podjelu Bosne i Hercegovine na tri republike, u kojima bi svaki od tri naroda bio konstitutivan. No taj plan nije prihvaćen, uglavnom zbog neslaganja oko dodijele određenih općina u kojima je jedan narod bio u većinskom položaju, dok bi drugi narod, s malo manjim udjelom, pripadao republici u kojoj nije bio konstitutivan narod.
Dok su se vlasti "Hrvatske Republike Herceg-Bosne" pozivale na zaštitu hrvatskog stanovništva, činjenica je da je Haški sud je dokazao da je Herceg-Bosna bila u funkciji ostvarivanja udruženog zločinačkog poduhvata koji je imao cilj formirati hrvatski entitet u Bosni i Hercegovini, sa apsolutnom većinom Hrvata u njemu, te takav entitet priključiti Republici Hrvatskoj.
Ostavština i dalje prisutna
HR Herceg-Bosna je svoje postojanje okončala postizanjem Washingtonskog sporazuma u februaru 1994. godine kojim su zaustavljeni sukobi Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog Vijeća Odbrane. Ipak pojedine državne kompanije nastale u tom periodu i dan danas nose ime Herceg-Bosne, poput Elektroprivrede HZHB ili Šuma Herceg-Bosne.
Nijedna rasprava o Herceg-Bosni ne može zaobići zločine koji su se dogodili u tom periodu.
Koncentracioni logori Dretelj i Heliodrom su mjesecima bili mjesto gdje su zatvarani i mučeni Bošnjaci sa cijelog područja Herceg-Bosne.
Zločini Hrvatskog Vijeća Obrane nad Bošnjacima u Ahmićima, Stupnom Dolu, Vrbanji, Mokronogama i mnogim drugim mjestima su kasnije bili krucijalni dokazi da je postojao udruženi zločinački poduhvat.
Haške presude
Presudom Haškog tribunala šestorici lidera Herceg-Bosne 29. maja 2013. godine definitivno je potvrđeno da je postojao udruženi zločinački poduhvat čiji je glavni akter bio Franjo Tuđman i njegov konačni cilj bio je da se stvori hrvatski entitet, uglavnom u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine, kako bi se ujedinili Hrvati u Bosni i Hercegovini.
Vodstvo Herceg-Bosne (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić) je 29. maja 2013. godine osuđeno na ukupno 111 godina zatvora, između ostalog za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj uklanjanje bošnjačkog stanovništva sa područja na kojem je vodstvo bosanskih Hrvata, sa vodstvom Hrvatske, htjelo ostvariti hrvatsku dominaciju.
UEFA presudila protiv Kosova nakon haotičnog meča, žestoko kažnjeni i Rumuni
