Prvo i jedino izdanje "Glasa slobodnog Goražda" štampano u februaru 1993. na osam stranica

U februaru 1993. godine u opkoljenom Goraždu izašao je prvi i jedini broj "Glasa slobodnog Goražda". Unikat ratnog novinarstva na osam stranica štampan je u nenormalnim uslovima, na olovnom slogu u štampariji Vitkovići, a svjedočanstvo je koje danas krasi muzejske postavke.

"Živjeće ovaj grad" napisala je Anka Ćurovac u uvodniku novina koje je s mnogim drugim kolegama priredila i koje su, pokazat će se, doživjele samo to izdanje, ali su ostale da u značajnim institucijama svjedoče o najtežim danima jednog opkoljenog grada i njegovih stanovnika koji su preživljavali golgotu i medijsku blokadu.

"Ove novine su svjedočanstvo, tračak svjetlosti iz opkoljenog grada koji je tada bio bez struje i vode te u informativnoj blokadi. Jednostavno, tračak istine i svega što se događalo u gradu. Ponosim se što sam bila glavna i odgovorna urednica tog lista", ističe Ćurovac.

"Glas slobodnog Goražda" priredilo je nekoliko značajnih novinarskih imena tog vremena, ranijih i kasnijih godina u saradnji s drugima koji su imali potrebu dići svoj glas protiv barbarizma kojem je njihov grad bio izložen.

"Govorili su o konstituiranju skupštine okruga, o toj prvoj konstituirajućoj sjednici, o hrabrim borcima, izvještavali su s ratišta i o braniocima grada. Imamo portret borca zlatnog ljiljana Ruždije Islamagića, zatim tekst o radu Doma zdravlja, o Crvenom križu, Centru za socijalni rad, o ratnim sudbinama, djeci siročadima koje su naši ljudi usvojili, o susretu s borcima Srebrenice koji su nas posjetili ratne 1993. godine, o posjeti stranih novinara, izvještaje iz mjesnih zajednica... U tom listu je oslikan život grada u februaru '93. godine. Imali smo čak i aforizme i malu križaljku koju je priredio naš saradnik Nedžad Leka, stihove i tekst o kulturno-historijskom naslijeđu", sjeća se Anka.